Rat: Čuvari protiv Početnika
Prije nego što krenem s pisanjem, moram nešto da naglasim a to je:
- Ovu priču napisala je Belikov's-Girl , priča mi se svidjela te samje zamolila, da mi dozvoli da je prevedem.
- Ažurirati ću priču svako drugi ili treći dan, sve zavisi od toga koliko vremena budem imala.
- Svako poglavlje će biti prevedeno s komentarima od Belikov's-Girl , jer ja nisam ta koja ju je napisala, ali naravno tu će biti i moji komentari.
- Belikov's-Girl je u svom prvom poglavlju stavila svih osam poglavlja od autorice koja je prva počela pisati ovu priču a ja ću ići poglavlje po poglavlje.
- http: / www. fanfiction. net /s/5685854/1/ ovo je link originalne priče (treba izbrisati razmake), naravno ako želite da
itate na engleskom jeziku.
- komentari koji su napisani Bold i Italic su od autora ove priče, a oni koju su napisani samo bold su moji
Pročitala sam ovu priču i našla da ju je njen autor uklonio, zatražila sam dozvolu da ja nastavim ovu priču. Prvo poglavlje moje verzije su ustvari osam prvih poglavlja napisani od strane Agirlnamedraven , zasluge za priču idu njoj, ništa ispod sljedeće linije nije moje. Željela sam da se priča pročita tačno onako kako ju je ona napisala,do trenutka kada ja počnem. Uživajte :D.
A/N: Hej društvo! Nadam se da vas ovo poglavlje nalazi zdrave i žive! Oprostite sto mi je trebalo ovo liko dugo dazapočnem priču, ali porodica mi je bila u posjeti :-) Ovo nije scena iz knjiga, nego moja interpretacija kako se ova situacija mogla dogoditi da se Poljubac Sjene nije dogodio. Kao i uvijek ja ne posjedujem ništa... :-) Uživajte!
Poglavlje 1: Reći majci...
Bio je dan diplomiranja; najsretniji dan u životu većine mladih ljudi. Najvjerovatnije i kod Rose, jer je to dan kada mi otvoreno možemo objaviti ljubav koju osjećamo jedno prema drugom. Prije nego sto to dozvolim, imam jedan mali problem koji moram prvo riješiti; a to je reći njenoj majci , Janine Hathaway , jedna od najstrožijih čuvara. Strah me je.
Zbog Strigoi napada, Akademija je bila na visokom nivou pripravnosti do ostatka godine. Diplomiranje čuvara početnika zahtjeva da svi čuvari, koji su bili njihovi mentori, prisustvuju dodjeli diploma, tako da se moralo pozvati pojačanje. Jedna od njih je bila legendarna Janine Hathaway. Oni su bili zaduženi za zaštitu tokom ceremonije. Ostatak nas imao je sastavni dio ceremonije. Nakon što dobiju svoje znakove obećanja, što znači da su Čuvari, mi, njihovi mentori pokloniti ćemo im njihov vlastiti kolac.
Ceremonija je brzo prošla. I ja sam već išao prema svojoj Roza, kolac iza mojih leđa u kožnoj futroli. Kada sam došao do nje, stoji u redu sa ostatkom početnika, ustvari čuvara, njenih prijatelja, nisam mogao a da ne pomislim na sve on vrijeme koje smo proveli zajedno. Od trenutka kada smo se sreli, na ulicama Portlanda, osjećao sam povezanost sa njom. Ona je razumjela sta to znaći biti čuvar, čak i više nego neki koji su dvostruko stariji od nje.
Pogledao sam u nju i povukao svoju ruku iza leđa. Predstavio sam joj njen vlastiti kolac. Neki od mentora svojim studentima su davali dugačke govore, kao Alto, koji je petnaest minuta objašnjavao sve svom studentu. Međutim, između Rose i mene riječi nisu bile potrebne. Od izraza čiste... ne mogu to opisati, ali znao sam da ona zna kako je specijalan ovaj trenutak. Zagrlio sam je, znajući da niko neče obraćati pažnju na to, osim da se mentor oprašta sa svojim podređenim i želi dobrodošlicu svome kolegi čuvaru.
Nakon što su svi primili kolce, novi čuvari su otpušteni. Dobit će dva dana odmora prije nego što budu dodijeljeni Maroi-u kojeg će oni pratiti do kraja svojih života. Neki , kao Rose, su znali s kim će biti. Drugi nisu imali pojma. Ona je dotrčala do mene, njeno lice ispunjeno ponosom na svoja dostignuća.
"Mogu li to učiniti sada?" pitala me. Morao sam se nasmijati, znajući da će to biti prva riječ iz njenih usta. Mislila je na to da javno objavimo našu ljubav.
"Ne još, Roza. Još nisam rekao tvojoj majci" odgovorio sam joj. Čuvarica Hathaway mora prva saznati, u suprotnom možda obadvoje nećemo preživjeti noć.
"Još?"pitala je ona, nestrpljivo. "Ona je ovdje već dva dana i ti joj još nisi rekao?"
Da kažem istinu više sam se bojao suočavanja Janine Hathaway nego što sam ikada bio Strigoi-a. Drugačije je kada ste vi u napad. Ja ću sada biti u odbrani, i bit će jedna jaka odbrana zaista. Rose nije tako mislila, ali njena se majka odnosila vrlo zaštitnički prema njoj. Ona nije htjela da njena kćerka napravi iste greške kao i ona, biti u romantičnoj vezi sa nekim prije nego što je spremna. Ja sam znao da ovaj razgovor neče proći dobro.
"Otići ću da razgovaram sa njom kada se većina raziđe." rekao sam,donoseći brzu odluku. Obično ja sam miran i racionalan kada donosim odluke, međutim ova je bila ne planirana i pomisao na nju me natjerala da naglo progutam.
Samo mi je dala ogroman osmijeh i jaki zagrljaj i otrčala. Mjesto se ispraznilo brže nego što sam mislio. Promrmljao sam nekoliko riječi, zahvalan na tome što mnogi ljudi u U.S-u neznaju Ruski, te se uputio da ispunim svoje obećanje.
"Čuvarice Hathaway, mogu li razgovarati sa vama nasamo?" upitao sam, nadajući se da na mom licu ne može vidjeti strah koji sam osjećao.
"Da. Sačekaj sam trenutak, molim te." rekla je, krećući se da obavijesti one koju su na dužnosti da će ona uzeti pauzu. Potom se okrenula prema meni. Odlučio sam da je najsigurnije mjesto za razgovor u prostoriji za trening, zato što ima mnogo stvari za udariti pored mene.
Ušli smo u prostoriju i ja sam zaključao vrata iza nas. Ovo je jedan razgovor na koji nisam htjeo da iko niđe. "Hathaway," rekao sam, nervozno gledajući okolo. "Upravo ću ti reći nešto što će te mnogo uzrujati. Prije svega želim ti reći da sam mnogo razmišljao o ovome i ja vjerujem da će na kraju uspjeti." Glasno sam izdahnuo.
Ona je samo gledala u mene, radoznalost u njenom pogledu. Ja nisam mogao nista da kažem. Njene oči su bile oštre, bušile rupu kroz mene. Napokon ona je razbila tišinu. "Ovo ima veze sa Rose, zar ne?" upitala je. Ja sam samo klimnuo. "Pa kad je famozni Dimitri Belikov ostao bez teksta, onda mora da je nešto važno, jeli tako?"nastavila je. Opet. Ja sam klimnuo. "Pa progovori više" uzviknula je.
"Rose i ja, pa...ovaj...umm..." zamucao sam,pokušavajući da progovorim. "Mi... mi smo zaljubljeni jedno u drugo. Bili smo zaljubljeni već od samog početka."
Da kažem da je bila šokirana bilo bi nedovoljno. Njen izraz lica se mijenjao od nevjerice do šoka pa bijesa, gdje je i ostao.
"VI ŠTA?" vrisnula je, njen glas odjeknuo je prostorijom.
Mislio sam na osmijeh moje Roze, njen prelijepi zarazni osmijeh. Dao mi je snagu koju sam trebao. "Rose i ja smo se zaljubili. Našao sam način kako da budemo zajedno. Ja ću se povući sa pozicije Vasilisinog čuvara i aplicirati za poziciju na dvoru. Tada ćemo moći da uzmemo odmor zajedno i nećemo biti opasni za osobe koje štitimo. Uspjet će. Hoće." rekao sam samouvjereno.
Promatrala me je trenutak. Onda je rekla riječi kojih sam se ja bojao. "Idemo boksati." rekla je.
Kasnije tog podneva, našao sam Rose sa Lissom,Christianom i Eddiem u biblioteci. Dok sam im prilazio, Moroi osoblje me je gledalo zbunjeno. Razlog je bio očigledan. Imao sam veliku modricu na oku, puknutu usnu i posječenu obrvu. A to su samo bili vidljivi znakovi. Drugi su bili sakriveni košuljom dugih rukava i farmericama. Taman sam došao blizu njih kad je Eddie skočio.
"Sranje Čuvaru Belikov! Šta ti se dođavola dogodilo?" uzviknuo je. Napravio sam grimasu pokušavajući smisliti dobru priču, prije nego što sam shvatio da mi opet razvaliti usnu.
"Pa vidiš, ubili su Boga u meni. Bio je neko sa kim se nisam slagao i ona je to okrenula na fizički obračun." Rekao sam, spreman da ostane na tome. Međutim Rose nije.
"Šta. Hoćeš reći da je ONA ovo uradila?" vrisnula je. Prišao sam joj i privukao je u zagrljaj, pokušavajući da je smirim prije nego ode da traži svoju majku i pokuša da me osveti.
"Da ona je. Razgovarali smo, kao što sam obećao. Ovo je razlog zbog kojeg je ona trebala prva saznati." Ona se je borila da pobjegne od mene. Ostali su gledali u nas kao da smo ludi, što bismo i mogli biti, s obzirom da mi dajemo svoje živote da bi zaštitili one koji trebaju zaštitu, ali to nije razlog zbog kojeg su mislili da smo ludi.
"Smiri se Roza." promrmljao sam, znajući da će je moja upotreba njenog Ruskog imena podsvjesno smiriti bar malo. To je bilo dovoljno da se ona vrati pod kontrolu. Osjetio sam da su njeni nategnuli mišići počeli da se opuštaju i polako sam je pustio iz zagrljaja.
Okrečući se prema Lissi, postao sam ozbiljni čuvar, koji sam trebao i biti. Već sada, ona je znala da se nešto događa te je čekala strpljivo.
"Vasilisa Dragomir," počeo sam, "bila mi je čast da vas štitim. Međutim, žao mi je ali ja vas moram obavijestiti da od ovog jutra, ja više nisam vaš čuvar. Pouzdan sam u to da će moja zamjena biti učinkovita u vašoj zaštiti. Njemu će također biti lakše da se uklopi sa vama jer je blizu vašoj i Rosinoj dobi. Upoznati ćete ga sutra na vašoj dodjeli diploma."
"Ali čekaj!Zašto? Ti i Rose ste kao savršen tim. Zašto vas razdvajaju? Je li ona uradila nešto pogrešno?"Lissa me prekinula.
"Postoji sukob interesa..." počeo sam polako, nesiguran koliko daleko da nastavim.
"Koji sukob interesa postoji?"dobacio je Christian. Znao sam da postoji razlog zbog kojeg mrzim tog malog. Bio je previše znatiželjan za svoje dobro.
Rose je odlučila da odgovori na to pitanje sa osmijehom "Ovo." Zatim je nastavila da me ljubi,tačno tu, na otvoreno u centru čitaonice. Čuo sam kolektivne uzdahe, ali sam odlučio da me nije briga. Nisam više mentor, ona više nije student i ja sam dao otkaz sa posla Lissinog čuvara.
Napokon smo se razdvojili. Prostorija je bila tiha. A onda malo "Oh. Vidim. " pobjeglo je sa Christianovih usana. Pogledao sam u Rose, moja slatka Roza, moleći je da vidi ljubav i radost koju osjećam prema njoj. Napokon kada me je pogledala znao sam da je vidjela.
Pročišćavajući svoje grlo, Lissa je prekinula tišinu, koja za Rozu i mene nije bila neugodna, ali siguran sam da je bila drugima. "Čuvaru Belikov...Dimitri... mogu li razgovarati sa tobom na trenutak, nasamo?"upitala me je.
To je bilo nešto za šta nisam bio spreman, ali sam znao da nema boljeg vremena nego sada. "Naravno." rekao sam, okrečući se da krenem bacio sam pogled posljednji put na Rozu. Njen izraz lica je bio težak za pročitati, s obzirom da nije bio strah ne treba da se brinem mnogo. Osim toga, šta je jedna jedva osamnaest godina stara Moroi protiv dvadeset četiri godine starog potpuno treniranog Dhampir čuvara?
Prošli smo nekoliko polica niže od mjesta gdje je ostatak grupe sjedio. Proučavala me je trenutak prije nego je počela. "Rose je meni kao sestra. Želim da bude sretna. Ako uradiš išta da joj slomiješ srce, bit će posljedica. Ja ču te povrijediti, zato budi oprezan. Nemoj se igrati sa njom, jer će to završiti loše za tebe. Ovo obećavam." Rekla je, nasilno. Okrenula se i krenula prema ostalima. Spustio sam se na zemlju,razmišljajući. Na početku sam mislio da je najstrašnija osoba za suočavanje, tokom svega ovoga, bila Rozina majka, treniran čuvar, mnogo godina starija od mene. Nisam bio svjestan da jedna 48 kilograma teška Moroi djevojka, koja nije bila trenirana , biti ta koje se najviše bojim. Znao sam da će Janine s vremenom prihvatiti činjenice i biti uredu sa svim. Također sam znao da će Janine svoje neodobravanje iskazati fizički. Lissa , na drugu stranu, držat će sve u sebi potajno smišljajući kako da mi zagorča život ako ikad uprskam stvari sa Rozom,šte se nikada neće dogoditi naravno.
Zatvarajući oči, pitajući se kakav bi moj život bio da Ivan nije ubijen, čuo sam vrisak. "KAKO SI SE USUDILA KRITI OVO OD MENE! JA SAM TVOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA!" Nasmijao sam se i odlučio da ostanem gdje jesam i čekam da me Roza nađe.