Ovo je moj prvi fanfiction koji sam ikada napisala i odlučila sam ga staviti ovdje. Nadam se da neće ostati nečitan. Ovo je tek prvo poglavlje, bit će ih još ukoliko KOMENTIRATE!

Ja ne posjedujem Marauderse niti išta iz svijeta JK Rowling... više je glupo to stalno ponavljati.

Ok... priča

Sirius Black je ležao na svome krevetu u sobi i gledao zamišljeno u strop. Nije bio ništa posebno raspoložen, što je zapravo bilo i dobro zato jer njegova mama još nije zaboravila njegovu zadnju šalu, onu kada je svome bratu Regulusu stavio bodljikave jezičavce u juhu, pa se ovaj morao dva sata nakon toga oporavljati od uboda. Istina da je Sirius nakon toga dobio i kaznu, ali bilo je vrijedno toga. Ili je on barem tako mislio.

Začuje se kucanje na vratima. U sobu uđe kućni vilenjak obitelji Black, Kreacher. ''Gospodarica želi razgovarati s vama,'' reče duboko se naklonivši. ''Gadni mali gmizavac,'' nadoda sebi u bradu.

''Reci joj da ću doći za jedno dvadeset minuta,'' odgovori mu Sirius ne obazirući se na njegovu primjedbu. ''Kada bude vrijeme za ići,'' nadoda.

''Ali ona vas želi dolje odmah sada...''

Sirius ustane i time ga prekine. Prođe pored njega bez ijedne riječi te se zaputi stepenicama prema kuhinji. Ne obazirući se na njih, zaputi se pored glava kućnih vilenjaka ravno u kuhinju. Sjedne na stolicu i jednostavno nastavi ono što je do tada i radio - ništa.

U sobu uđe stroga vještica pakosna izraza lica. ''Što ja uvijek moram osobno doći do tebe kad te trebam nešto?'' obrati se ona Siriusu.

''Bilo bi lijepo kad bi mi usput uručila i svečanu pozivnicu,'' odbrusi Sirius. Znao je da mu ta mala šala na njezin račun neće uopće pomoći, ali jednostavno ju je obožavao naljutiti.

''Kakvim mi se to tonom obraćaš? Ti nezahvalno malo derište! Mi se svi toliko trudimo oko tebe, a ti nam tako sve vraćaš? Kako te nije sram! '' opet će ona.

''Čudo al ste dobri prema meni! Bolje ljude nisam u životu vidio!'' prekine je on.

''Ti gade mali! Derište glupo! Sramoto za čarobnjake! Zamijenili su te u Mungu! Ti nisi moj sin! Šišmišu mali! Ti nisi niti čarobnjak!'' vrištala je.

''Nećeš ti uvrede! Bolje da nisam čarobnjak nego da ovo moram trpjeti!'' vikao je sada i Sirius.

E ovo je već bilo previše za gospođu Black. Lice joj se zaokruži u odurnu grimasu. Posegne rukom u svoju zelenu pelerinu i izvadi štapić. Ali Sirius je bio spreman. Sagne se potpomognut refleksima stečenim u sličnim situacijama i otkotrlja se ispod stola. Kletva gospođe Black ga promaši, a dok je ona gledala gdje je on nestao, Sirius se brzo izvuče od ispod stola i otrći prema izlazu. Pojuri što je brže mogao pored portreta članova svoje obitelji do spremišta za metle na katu, u koje se sakrije. Uskoro začuje brze korake i ljute uzvike svoje drage majčice. Prođe pored njega, a on, počekavši trenutak, izađe iz ormara i krene natrag u kuhinju. Ondje sjedne i shvati da ima još samo petnaest minuta do polaska vlaka sa King's Crossa, a on se još nije niti spremio. Brzo ustane i zaputi se opet prema svojoj sobi.

Otvori vrata sobe i istoga trena osjeti kako ga pogađa kletva njegove majke. Udarac kletve odbaci ga do suprotnog zida hodnika. Vidje kako njegova majka podiže štapić u namjeri da ga ponovno urekne. Pomakne se s mjesta i poviče: ''Ima još petnaest minuta do polaska vlaka! Zakasnit ću!''

''To nije moj problem, nije li?'' odvrati gospođa Black.

''Što će ljudi reći ako ne dođem večeras u Hogwarts?'' pokuša opet Sirius.

Gospođa Black je još trenutak stajala s podignutim štapićem, a onda ga bijesno spusti i ode u prizemlje. ''Još nismo s ovim završili,'' dobaci mu u prolazu.

Sirius uđe u svoju sobu i nasmije se pobjedonosno. Čestitao je sam sebi što se opet uspio izvući bez većih povreda. Pogleda se u ogledalo. Inače je bio poprilično zgodan, sa svojom crnom kosom i sivim očima, ali je taj dojam sada narušavala krv koja mu je neprestano curila iz desne nosnice. Uđe u kupaonicu i opere sa sebe te znakove ljutnje njegove majke.

Još se brišući ručnikom, vrati se u svoju sobu i počne na brzinu bacati stvari u svoj kovčeg. Nije imao vremena za temeljito premišljanje o tome što mu sve treba i što je stavio, a što nije. Znao je da ako nešto zaboravi da to neće vidjeti do sljedećih praznika, mama mu sigurno neće poslati ništa, ali trenutačno za to nije mario.

Na brzinu zatvori kovčeg i odjuri u prizemlje gdje se uskoro pojavila i gospođa Black da bi provjerila Siriusa prije nego što ga pusti u Hogwarts. Ona ga nije namjeravala pratiti. Zaprepasti se kada ugleda Siriusa u običnim bezjačkim trapericama i majici.

''Dobro, ti stvarno nisi normalan,'' zapanjeno prozbori. ''KOPILE JEDNO! Izvoli se ići presvući! Što će ljudi misliti kada te vide takvog? Sramoto jedna! Marš gore!''

''Zakasnit...''

''Kakvo zakasnit! Sam ćeš biti kriv ako zakasniš! GOREEE!''izdere se ona pokazujući prstom prema stepenicama.

''Dobro, dobro. Idem.'' protisne Sirius kroza zube te se ljutito zaputi natrag prema svojoj sobi. Uđe unutra i izvadi prvu pelerinu do koje je došao kada je otvorio ormar. Bila je to obična, siva pelerina. Znao je da će ona stara krava opet prigovarati ali, ipak, stvarno nije želio zakasniti.

U tome se času vrata sobe otvore i unutra uđe Regulus, Siriusov desetogodišnji brat. ''Čuo sam da se mama opet ljutila na tebe. Zašto?''

''A što to tebe zanima, ti malo zabadalo?'' odbrusi mu Sirius. ''Gubi se van!''

Regulus se nije micao s mjesta. Uvijek je mogao činiti što god ga je bilo volja. ''Mama je jako ljuta na tebe. Kao pravi Black ne bi se trebao tako ponašati.''

Mamine tlapnje, pomisli Sirius. ''A kako to?'' upita Regulusa.

Regulus zausti da mu odgovori, ali uto začuje oca kako ga zove iz radne sobe i otrči kao opaljen. Sirius zakoluta očima. Njegov je brat bio još gluplji nego njegovi roditelji. Skače na svaki njihov mig.

Napokon se opet spusti u prizemlje ignorirajući zajedljiv komentar jednog od portreta na račun njegove pelerine. Ni gospođa Black nije bila u potpunosti zadovoljna ali, divnim čudom, prijeđe preko toga.

''Imaš još pet minuta,'' obrati mu se sa jasnom primjesom suzdržavanja bijesa. ''Ovaj ću ti put dati da upotrijebiš metlu, ali samo pokušaj zakasniti,'' reče pružajući mu prastari partviš tri. ''Nećeš više stupiti pod krov ove kuće ako večeras ne budeš u Hogwartsu.''

''Super. Onda se neću niti truditi da dođem do tamo,'' sarkastično će Sirius.

''VAN!'' izdere se gospođa Black te Sirius brže bolje pobjegne kroz ulazna vrata na pust i prašnjav Grimmauldov trg praćen čoporom raznovrsnih kletvi i psovki.

U kući Potterovih bila je u tijeku prava jurnjava. Potterov jedini sin uskoro je trebao krenuti na svoju prvu godinu školovanja u Hogwartsu - školi vještičarenja i čarobnjaštva. Ukućani su jurcali gore-dolje po stepenicama i usput se sudarali tako da su im stvari ispadale iz ruku, što je samo povećavalo opći dojam kaosa. Vrhunac je nastao kada je Jamesova teta, jer tako se dječak zvao, pokušavajući strpati njegovu sovu u krletku, pala i otkotrljala se po stepenicama sve do odmorišta na prvom katu, pogođena vrećom štakorskih repova.

U svoj toj zbrci činilo se da samoga Jamesa nitko niti ne primjećuje. Njemu to trenutačno nije smetalo. Naprotiv! Bio je sretan zbog toga, jer si je u glavi zacrtao par stvari koje je htio ponijeti u Hogwarts, a mama i tata mu to sigurno ne bi dopustili.

Ugledavši svoju priliku, tiho prođe pored ukućana koji su se okupili oko malo ošamućene tete i otvori vrata pored njih. Našao se u sobi svojih roditelja. Istoga trena, ne gubeći niti časka, krene prema njihovom ormaru. Otvori prvu ladicu - ništa. Drugu je dobro prekopao, ali niti tamo nije ništa našao. U roku od par minuta pretražio je cijeli ormar i shvatio da ovdje neće naći ništa.

Osvrne se oko sebe. Tata je sigurno prozreo moje namjere, pomisli. A dobro, ne preostaje mi ništa drugo nego samo malo razmisliti. To i učini. Sjedne na pod pored sada potpuno razbacanog ormara i ubrzo se dosjeti. Izađe iz sobe i krene preko sada praznog stubišta, izuzev štakorske repove koje vjerojatno nitko nije stigao maknuti s puta. Sigurno su se preselili u kuhinju, pomisli. Prođe još par stepenica i uđe u spremište za metle. Izvadi pričvršćenu podnicu i učas nađe ono što je tražio: srebrnast plašt nevidljivosti. Zaogrne se plaštem i krene prema svojoj sobi.

Samozadovoljnim korakom uđe unutra i pođe prema svome kovčegu. Strpa u njega plašt te ga prekrije ostalim stvarima koje su već bile spakirane. Začuje viku koja je, čini se, dolazila iz sobe njegovih roditelja. 'Ormar,' pomisli. Opet uoči svoju priliku i pođe sada prema podrumu.

Dobro što je roditelje oduvijek uvjeravao da se boji tog jadnog, starog podruma, jer da nije, opet bi bio u dvojbi, ali ovaj put o tome gdje mu je skrivena metla. Novi novcati model - Nimbus 1000. Dobio ga je od ujaka za prošli Božić, a sada mu mama nije dopuštala da ga ponese sa sobom u Hogwarts, za što je on mislio da je upravo nečuveno. Nije joj ni u kojem slučaju namjeravao dopustiti da mu to učini. Ponijet će je sa sobom milom ili silom.

Polako se s Nimbusom u ruci približavao svojoj sobi, a kada je otvorio vrata, nije baš dočekao ono čemu se nadao, a to je bila potpuno prazna prostorija. Našao se upravo oči u oči sa zadnjom osobom koju je u tome trenutku želio susresti - svojom majkom.

''James, što će ti metla?'' upita ga ona. Imala je svjetlo smeđu kosu do ramena i inače je bila ljubazna, što je u ovome trenutku pokušavala prikriti.

''Htio sam njome pomesti pod.'' odvrati James.

''James, ne budi glup. Znaš da ne možeš ponijeti metlu u školu. Gdje si je uopće pronašao?''

''Na njezinom mjestu.'' reče James, ignorirajući izraz nevjerice na majčinu licu.

''Mama! Moram imati metlu. Svi će je imati, ja ću izgledati kao pravi čekinjaš bez nje!''

''Dobro znaš, Jamese Potteru da neće svi imati metlu i molim te da se ne prepireš puno sa mnom. Daj mi tu metlu!''

''OK, OK...Pobijedila si... '' reče i okrene se prema izlazu.

''James, metla ti je još u ruci!''

James ljutito uzdahne i preda joj metlu. Okrene se, izađe iz sobe i krene hodnikom na suprotnu stranu. Što li će sad bez svoga Nimbusa? Znao je on da prvogodišnjaci u Hogwartsu ne smiju imati metlu, no za to ga nije bilo briga. Sada je mislio samo na to kako će je uzeti od mame i sakriti u svoj kovčeg.

Na um mu padne savršena zamisao. Krene opet prema svojoj sobi, ali ne uđe u nju, nego se sakrije iza najbližega ormara u hodniku. Tamo je stajao i čekao, sve dok njegova mama napokon ne izađe iz sobe. Tada se on polako odšulja unutra, i brže-bolje pođe prema kovčegu te sve stvari pobaca van iz njega da bi došao do onoga što je tražio: plašta nevidljivosti. Nije se mučio sa slaganjem stvari natrag u kovčeg jer nije htio ispustiti svoju majku iz vida.

Izađe iz sobe s plaštem preko glave, i krene brže prema stepenicama da bi stigao mamu. Odjednom uspori. Valjda je napravio preveliku buku, jer se gospođa Potter naglo okrenula i sumnjičavo zagledala u stepenice. James stane kao skamenjen da ga ne bi slučajno otkrila. Činilo se da je uspio u svome naumu jer se gospođa Potter opet okrenula i zaputila u prizemlje, očito mislivši da joj se nešto učinilo.

James opet krene za njom i uvidje da se zaputila prema onome 'strašnome' podrumu. Sigurno je pomislila da James neće ovdje tražiti metlu. James je čekao sve dok ona nije opet izašla i krenula na kat. Nakon toga i sam uđe u podrum. Nije na prvi pogled vidio metlu, pa je zato upalio svjetlo. Opet pregleda cijeli podrum, kad ono metli ni traga. Gdje li ju je stavila? A onda uoči ormar iza nekih starih boca pivoslaca, pokriven crnim plaštem, tako da se jedva vidio. Uzdahne od olakšanja kada otvori ormar i napokon ugleda metlu. Sakrije i metlu zajedno sa sobom pod plašt, ugasi svjetlo i izađe iz podruma.

Sada je dobro pazio kako ulazi u sobu. Lagano otvori vrata i provuče se kroz njih. Na njegovu sreću, unutra ovoga puta nije bilo nikoga. Ode do kovčega te pobaca preostale stvari van da bi metlu i plašt stavio na samo dno kovčega. Prvo stavi metlu, a zatim preko nje prebaci plašt. Odmakne se da bi vidio učinak. Nisu se uopće vidjeli ni metla ni plašt. Gledao je u samo dno kovčega. Čestita sam sebi na dobro obavljenu poslu i počne ostale stvari trpati natrag u kovčeg.

Sirius se pomalo šlampavo spusti u malu, pustu uličicu nadomak King's Crossa. Tako se žurio da se zamalo zajedno s metlom zabio u pločnik. Otvori kovčeg i na brzinu unutra strpa metlu. Počne vuči kovčeg niz uličicu i uskoro dođe do pregrade koja je dijelila peron devet i tri četvrtine od ostalih perona King's Crossa. Da je ovisio samo o svojim roditeljima, sada bi ovdje stao i vjerojatno zakasnio, ne znajući kako dalje. Ali, srećom, imao je on i pametnih ljudi u svojoj obitelji. Istina je da su takvi bili rijetki, ali ipak su postojali. Tako mu je njegov ujak Alphard rekao da treba samo proći kroz tu pregradu i doći će do perona. To i učini i uskoro ga zapahne oštar miris mačaka i sova koje su glasno hukale i mijaukale.

Sirius uoči da na peronu više nema skoro niti jednog učenika. Svi su već bili u vlaku. Sirius praktički potrči prema vlaku, a onda vidje da se ovaj počeo kretati. Uhvati se za vlak i počne trčati njemu usporedo, a onda mu, na njegovu sreću, netko otvori vrata. Skoči brže-bolje u vlak i stane zajedno sa dječakom crne kuštrave kose vući kovčeg unutra.

''Hvala.'' reče mu kada su obojica, zajedno s kovčegom, bili živi i zdravi u vlaku. Sirius vidje da je i taj dječak vjerojatno tek nedavno ušao, jer je i pored njega stajao identični kovčeg.

''Nema na čemu,'' odgovori mu dječak. ''Usput, ja sam James Potter. Ti?''

''Što? Ovaj... Sirius Black,'' odgovori Sirius, još uvijek pod blagim šokom zbog prijašnjeg događaja.

James na kratko zašuti i zagleda se u Siriusa. Čuo da su Blackovi vrlo sumnjiva obitelj, da se bave crnom magijom i takve stvari.

''Ni ti još nisi našao odjeljak?'' upita Sirius Jamesa, nakon što se u potpunosti smirio.

''Ne... ne. Ali sam krenuo prema jednome tu, pored nas, za koji mi se čini da je prazan, ali sam onda vidio tebe kako loviš vlak pa...'' odgovori on.

'''Ajmo onda tamo,'' reče Sirius i krene niz hodnik.

Ispostavilo se da onaj Jamesov prazni odjeljak ipak nije prazan. U njemu je sjedio dječak smeđe kose, duboko zadubljen u knjigu.

''Što ćemo sad?'' upita Sirius Jamesa.

''Pa, možemo ipak ući ovdje. Pretpostavljam da je ostatak vlaka pun, ako je suditi po odjeljcima pokraj kojih smo sada prošli,'' odgovori mu on.

''OK, '' složi se Sirius i otvori vrata odjeljka. ''Je li slobodno?'' upita dječaka koji podigne pogled s knjige. James uoči da izgleda prilično bljedunjavo.

''Da, da. Samo vi uđite,'' odgovori im on.

''Sirius Black,'' predstavi se Sirius entuzijastično, pružajući mu ruku.

''Remus Lupin,' odgovori on, dok mu je Sirius svom snagom drmao ruku. Polako mu se vraćalo dobro raspoloženje. ''A ovo je James Potter,'' reče, pokazujući na Jamesa.

Njih dvojica spreme svoje kovčege u pretince iznad sjedala i udobno se smjeste. James izvadi list 'Metloboj danas' i stane čitati. ''Jeste li znali da su Ose pobijedile Strijele u polufinalu?''

''Da,'' odgovori mu Sirius. ''Ove je godine pokal sigurno njihov, za što navijam od kada znam za sebe.''

''Stvarno? I meni su oni najdraži klub. Imam doma cijelu zbirku njihovih rozeta.''

''A ti, Remuse? Za koga ti navijaš?''upita ga Sirius.

''Pa...baš i ne pratim metloboj,'' odgovori mu Remus iza knjige.

''Ne pratiš metloboj?'' činilo se da je James zaprepašten. ''E pa moraš početi, stari. To je najbolji sport na svijetu!''

''A pazite ovo,'' nastavi i digne se sa sjedala da bi došao do svoga kovčega. Opet ga prekopa i izvuče svoj Nimbus.

''Je li to...?'' započne Sirius.

''Da. Pravi pravcati. 160 km/h s dobrim vjetrom u rep. Okreće se za 360 stupnjeva na mjestu! Imao sam problema s tim da ga iznesem iz kuće, ali sam ipak nekako uspio. Dobio sam ga ovaj Božić. Savršen je, što ne?''

Sirius je buljio u metlu sa izrazom krajnjeg divljenja na licu, no činilo se da se metla Remusa nije posebno dojmila.

''Dobra je,'' reče samo i vrati se svojoj knjizi.

''Dobra? To ti je, dragi moj, najbolja metla na svijetu!''pobuni se James.

''Štogod,'' odgovori mu Remus.

James se duboko povrijeđen vrati svojim novinama, a Sirius stane proučavati metlu. Uskoro mu to dosadi pa onda počne gledati kroz prozor. Upravo su prolazili pored neke livade gdje su se u daljini vidjeli konji. Sirius se zagleda u konje, a kada mu nestanu iz vida, počne jednostavno buljiti u prazno.

''Dosadno mi je.'' progovori nakon nekoliko minuta.