PRVA LJUBAV
U sirotištu nije lako. U njemu rano naučite što je bol, patnja i razočarenje.
Tom Riddle se nije izgledom mnogo razlikovao od dječaka svoje dobi, naprotiv bio je mnogo ljepši od ostalih dječaka u sirotištu ali unatoč tome djeca ga nisu voljela.
On je mnogo bolje znao što je to bol, patnja i razočarenje od ostale djece.
Često su se događale stvari koje on nije znao objasniti ali je znao da je to njegovo djelo
te je uvijek bio kažnjavan zbog toga.
Njemu kazna nije smetala jer je znao da on ima nešto, da on ima neki dar koji ostala djeca
ne razumiju i zato je se osjećao posebnim.
U sirotištu je bila jedna djevojčica, možda malo mlađa od Toma ali mnogo
otvorenija od njega.
Djevojčica je voljela društvo za razliku od Toma koji je više volio osamu i mrak svoje sobe.
Tomu je se sviđala ta njezina otvorenost, druželjubivost i jedrost koju on sam nije imao
niti je ikad osjetio.
Ta djevojčica mu se sviđala ali nije znao kako bi joj prišao jer on nije znao kako biti vesel.
S vremenom je odustao od toga da joj se približi pa je postao još mrzovoljniji nego prije.
Međutim kad je Tom učinio opet jednu od mnogih čudnih stvari postao je predmetom
poruge jednog nasilnika iz sirotišta.
On ga je ponižavao, govorio mu da je čudak i da nije primjeren za društvo.
Ali jednoga dana na glavnom hodniku sirotišta rekao mu je:
„Vidi malog čudaka kako se mirno šeće hodnikom, pazite djeco da vas ne ugrize."
Tom se nije obazirao, znao je da ga neće moći zauvijek maltretirati.
Kad je nasilnik vidio da Toma nije briga što mu govori, pokušao je najbolju uvredu
koju je mogao smisliti.
„Zacijelo ti je majka bila isto tako luda kao i ti", reče nasilnik.
Tada iz Toma buknu svi oni osjećaji ponižavanja i on bez riječi skoči na nasilnika.
Svaki put kad bi ga udario na nasilnikovu bi tijelu iskočili plikovi, kao da ga je udarao
usijanom šipkom a ne šakama.
Kad je nasilnik već vidno bio istučen pojavila se upraviteljica.
Oko nje su širio miris šerija. Djeca su pohitala upraviteljici strahujući da oni ne budu sprženi
kao nasilnik.
Upraviteljica je odvojila Toma od nasilnika te ga jednim dobrim udarcem oborila na tlo.
Tada su se pojavili i drugi djelatnici sirotišta te zgroženi gledali što je Tom učinio „jadnom"
dječaku. Nasilnika su domar i čistačica odnijeli medicinskoj sestri, a Toma je upraviteljica
odvela u svoj ured i počela ispitivati kako je ono učinio, istovremeno ga je udarala šibom
gdje je god stigla.
U tom trenutku je netko snažno pokucao na vrata.
Upraviteljica je pozvala unutra.
Na vratima je stajala Djevojčica. Tom kao da je nije primijetio, u njemu je još gorila vatra
od maloprije.
Djevojčica tihim ali odlučnim glasom reče:
„Upraviteljice, Tom nije ništa skrivio J.T je prvi počeo, a Tom je se samo branio."
Kad je to čuo Tom nije mogao vjerovati svojim ušima. Da Djevojčica brani njega,
malog, čudnog, opasnog Toma.
Međutim upraviteljica kao da je nije čula, jednostavno je Djevojčicu istjerala iz ureda i rekla da se ne vraća.
Djevojčica se sva crvena u licu okrenula, ali prije toga je uputila Tomu jedan mali osmijeh.
Tada je u Tomu počela plamsati neka druga vatra, toplija i snažnija nego ona vatra prije,
vatra koja je dala Tomu snagu da izdrži batine koje je poslije primio.