"Imala je snažnije
Ruke nego ja
Nije mi dozvolila
Da je savladam
Nije mi dopustila
Da je savladam."
Preda mnom je bjelina i prostranost tvojih leđa obasjana februarskim jutrom koje stidno viri kroz ofucane zavjese od štofa. Gledam kako se polako i drhtavo dižu i spuštaju ta jaka pleća prateći tvoje sneno disanje. Mermerna koža ti blista i ja, kao slijepac, poželim da dlanom pređem preko ogoljelih pršljenova ne bi li se uvjerio da si tu kraj mene, al' opojni miris tvoje kose me miri, veli: „Ovdje sam, nikud ne idem".
Pogledom pratim kratki čuperak čija ti sjena pada na čelo. Znaš li ljubavi da kad te san pod velom drži izgledaš kao dijete bez briga. Čelo ti nema bore i tragove godina. Obrve su ti opuštene a usnice pomalo napučene i suhe al' jednako roze kao što su ti sinoć obrazi bili kad si mi oprezno u srce prošaptao da sam ti prvi. Od straha, od zebnje, oči su ti maglile pri svakom užarenom poljupcu.
Upropastio si me ljubavi. Popalio si domove, srušio kule, polomio, pocijepao i razbio. Ova ruina sada nosi zastavu tvog rumenila i pjeva pjesmu tvojih uzdaha. Ova ruina nema ništa moje...
Osjetim tvoju nogu na svojoj, osjetim tvoja snažna bedra i hladnu znojnu kožu. Rukom ti prelazim preko savijenog koljena gore preko mišića, pa onda dlanom prelazim preko donjeg dijela leđa, tačno iznad plahte koja ti pokriva privatne dijelove. Sinoć nisu bili tako privatni, a?
Ne. Sinoć si bio moj. I ja sam bio tvoj.
Svakakve misli mi se glavom roje ovo jutro, ljubavi. Kao pčele slijeću na one najslađe, a to su one o tebi. Jedan dio mene jedva čeka da se probudiš da ti vidim te nebesko plave oči, a drugi dio želi da ugravira sliku tvog snenog lica u dušu pa da je vidim svaki put kad zaspim, da nikad ne budeš daleko. Želim da ti poredim bijelo lice s moskovskim snijegom koji pada bez prestanka otkako te, evo, posmatram. Želim da poredim tvoj zagrljaj s ognjištem a tvoj miris s slatkom od dunja.
Ljubavi, sladak si. Znaš li to?
I da mogu zasut u jednu jutarnju kafu sve što vidjeh ovo jutro bila bi gorka. Previše je slatka u tebi, dušo. Vidim ravnice i tajge. Vidim zelene borove i jele a nadomak ledine visoke planine. Vidim i slušam, dušo. Crveno je bitan dio tebe i ja ga se ne grozim... ja ga prihvatam jer mi on donosi tebe. Ja ga samo molim da mi te ne oduzme. Vidim te. Tvoje tijelo, dušu i postojanje. A kroz tebe vidim jednu zemlju čeličnog stuba, krvavu od ratova i znojnu od rada. Vidim i želim još... želim još taj zagrljaj, taj glas, tu pažnju.
O pa meni je nepoznat rast i stas koji stoji iza tebe. Slaven. Rus. Komunist. Nije mi bitno i nemoj mi dopustiti da se zamaram. Nego de samo malo još da ti gledam lice i radišne ruke pa ćemo poslije kafu pit'. Čudno je to... sjetih se kako smo se sinoć hrvali. Mislim da si shvatio kako me pali kad me jako držiš uz zid ili kad me oboriš na pod. Mmm... te ruke. Ilija... rado bi izdahnuo na njima. Oh. Evo te... prevrćeš se i pokušavaš dublje utonuti u jorgane i plahte. Još malo pa ćeš se probuditi... a tad se možda razvežem i pročitam ti ovo.
A možda ipak ne, a?
AN: pjesma je "Rusija" od Idola. Jako kratko, jednostavno i brzo. Pjesma mi se već duže vrijeme vrtjela po glavi te su mi se Ilija i Napoleon odlično uklopili u tekst.