Glava 7.


Tu noć nitko nije spavao, uplovili su u kišnu frontu u kojoj su se skupili valjda svi mogući uragani na tom području. Brod je škripao i ljuljao bez milosti. Kako bi ih sačuvali, jedra su privezali i pokušavali isploviti samo sa kormilom. Nanosi valova i vjetra nisu previše pomagali. Ponekad bi zajednom s naletom vjetra došla i bujica psovki od djela posade koja je na palubi pokušavala obuzadati oluju.

Gitine misli se neprestano vraćale na Ezru i njenu izjavu. Ono što ju je najviše pogodilo je bio Kiddov pogled kada je to izjavila. Izgledalo je kao da se premišlja.

˝Spavaš?˝- Pritupitala je u tami. Čula je kak se Martina pored njeg cereka.

˝Mhm pogotovo uz ovo zavijanje. Dobro, što je Ezra?˝

˝Ti su ju zadovoljavala...ti meni reci˝

˝Uhhmm OBRNUTO JE BILO! SPAVALA SAM! MISLILA SAM DA JE LAW!˝

˝Mhm jer su tako slični pa se lako da zabuniti˝

˝Mislim da se ti ne bi trebala javljat˝- Auč. Gita je zagrizla usnicu. Jel sad vrijedio Kiddov prijedlog uopće? Možda bi trebala otić do njega, ali opet usred noći odlaziti kapetanu? Nisu joj trebale glasine.

˝Šta on misli o tome?˝- U tijesnoj kabini, između njihovog kreveta i malog ormara nije se ništa čulo. Zavijanje i psovke su odavno prešle u nekakvu pozadinu.

˝Odi i pitaj˝

˝Kasno noćne vizite, jel˝

˝Šta imaš izgubiti? Ionako nam se većina smije iako smo ih nahranili. Nezahvalne guzice˝- Gita se nasmijala i podigla iz kreveta. Imala je na sebi samo veliku bijelu košulju koju je maznula iz hrpe čistog rublja. Sezala joj je do koljena.

˝Pazi da te ne zadovoljno Erza˝- Namignula je Martini i izletjela iz kabine. Čula je udarac, kao da je nešto bacila na vrata. Znala je da se ne ljuti. Započela je čvrstim korakom ali se ubrzo pretvorio u sve manji, lakši korak što je bliže bila vratima njegove kabine. Bila je tek jučer s njime unutra, u crastvu tamno crvene svile, razbacanih knjiga i polupraznih boca ruma. Stajala je ispred vrata. Kapetanova kabina se razlikovala po veličini ali i po još jednoj stvari, sve su kabine imale male okrugle prozore, samo je njegova imala velike panoramske prozore, uvijek okrenute prema kraju kao da ga podsjeti koliko daleko su došli.

˝Koga ti čekaš?˝- Kiddov glas ju je prenuo iz misli. Pojavio se pored nje s podignutim obrvama.

˝Nisi u kabini˝

˝Jesi sigurna?˝- Gita je zakolutala očima. ˝I nemožeš spavat jel?˝

˝Baš i ne... ova oluja je grozna˝

˝Ništa novo, na Grand Lineu smo, što bi ti mirno more?˝

˝Iskreno da, i ovi prijelazi s vrućeg na snijeg nisu ugodni˝

˝Tak je kak je, navikni se ili odplivaj˝

˝Hvala˝

˝Ne duri se˝

˝Ne durim se˝

˝Aha, jel to zbog Ezre? Došla mi se bacit gola prije par sati u kabinu˝- Rekao je i gurnuo ju da otvori vrata. Giti je jezik pao do poda. Ona je šta? I zašto ju toliko smeta to?

˝Digni si jezik s poda, odbio sam ju˝

˝Uhm zašto?˝- Ušla je za njim i pravila se da ne bulji dok je skidao kaput i navlačio crnu majicu. Kako su mu se mišići micali jedni za drugim, potpuno u harmoniji i bez imalo sala. Nasmijao se kratko.

˝Još čekam tvoj odgovor, ako me otpiliš...ne, čak i tad ne. Preljigava je˝

˝Al je močna, Vražji dar i sve to...˝

˝I skrivala se po ormarima prva dva dana da ju nitko ne vidi i jela samo luk˝

˝Uhm odvratno?˝

˝Vidiš?˝- Sjeo se u svoj stolac i tradicionalno podigao noge na stol. Tradicionalno smješak na licu i ruke iza glave. Gita se posjela u stolac preko puta njega i namrštila.

˝Jel i ona plutala kao mi?˝

˝I da i ne. Bila je zatvorena u bačvu˝

˝I vi ste to pametni otvorili naravno˝

˝Moglo je bit dvije stvari, rum ili barut. Oboje je dobro došlo a kad ono...˝

˝Baš to..˝- Ušutili su i Gita ga je promatrala. Kad se prvi put probudila na brodu nije mogla vjerovati da joj se san ostvario, najdraži lik iz mange, oživljen, u krvi i mesu. Nije niti primjetila kako se brzo prilagodila životu na brodu, niti kako mu je brzo završila u krevetu...

˝Jel bi bilo bolje da je jela grah?˝

˝ŠTA!?˝

˝Grah, znaš ono malo tvrdo kad se skuha je mekano...˝- Gita je samo stala i gledala. Jel on to njoj objašnjavao što je grah?

˝Jesi ti pijan?˝

˝Ne nego objašnjavam kad već pitaš˝

˝Znam što je grah pobogu! Ali otkud ti to?˝

˝Palo napamet dok si ti zujala u glavi˝

˝Nemogu spavat, pojavila sam se odnekud tu i neznam kako dalje niti kako nazad˝- Odjednom su joj riječi samo krenule kao bujica. Toliko toga se dogodilo i samo je sve trpala u sebe. ˝Ne znam hoću li ikada vratiti se kući, kako su moji reagirali na nestanak, što će se dogoditi ovdje samnom ništa! Ništa ne znam! Onda se ona luđakinja pojavljuje, prvo se zaletila na Martinu sad ovo!˝

Kidd se bez riječi ustao i otišao do police s knjigama, izvukao je nešto šuškavo i bacio joj u krilo. ˝Ovo. Jedi˝

Pogledala ga je čudno i krenula skidati šuškavi papir. Podsjećao ju je na bijeli rižin papir u koji su umatali čokolade doma. Ispod papira je bila kutija, karton, oslikana labudovima. Otvorila ju i otkrila praline u obliku školjki. Osjećao se miris nekakvog likera, nešto citrusno. Zagrizla je malu školjku i otopila se. Čokolada je bila gorka, a punjenje slatko i jako.

˝Čuvao si ovo?˝- Profrfrljala je punih ustiju.

˝Kupio na jednom od zadnjih otoka, nekakva posebna čokolada˝- Samo je odmahnuo rukom i promatrao ju kak jede. Ostavila je pola i odlučila podjeliti s Martinom. Labudovi na kutiji su ju podsjećali na nešto ali se nije mogla sjetiti što je to bilo. Negdje je to već vidjela, nekad davno.

˝Spava mi se...˝- Zjevnula je.

˝Ispruži se tam. Ionako moram srediti dnevnik i liste.˝- Ponudio joj je svoj krevet. Primamljivo je bilo, mekani veliki krevet samo za sebe. Htjela mu je dodati nešto ali je već udubio nos među papire i škrgutao s perom. Zanimljivo kako joj je to zvučalo uspavljujuće.

˝Nije ti loša ideja...˝- Zjevnula je još jednom i uvukla se pod debeli pokrivač. Zadnje što je čula prije nego je utonula u san bilo je njegovo – Laku noć.


Gita je osjetila toplo tijelo pored svog i okrenula se mumljajući. Martina obično nije spavala polu na njoj, niti je imala tako tvrde ruke. Okrenula se ponovno u nadi da će ju maknut sa sebe dok ju ruka nije obuhvatila oko struka i zaustavila.

˝Ne ritaj se toliko..˝- Kiddov glas se čuo ispod popluna. Otkud on? Oh, čokoladne praline. Ostala je spavati kod njega. Vidjela mu je dio leđa koji nije bio pokriven i pokušala se izmigoljiti iz ruku.

˝Pusti me!˝- Zasiktala je. Stvarno je morala na toalet. Opsovao je nešto na temu šta si toliko glasna ujutro i pustio ju. Brzinom munje se zaletila u njegovu kupaonu.

˝Kidd diži se! Na novom otoku smo. Imaju nekakve čudne životinje i rijeku ruma˝- Killer se derao. Udarao je na vrata da probudi kapetana.

˝Rum?˝

Gita se nasmijala iz kupaone. Naravno da će to čuti. Izašla je i vidjela ga kak si veže kosu. Raspuštena je drugačije izgledala, nježnije. Odlučila je to ostaviti neizgovoreno i progurala se pored Killera na vratima.

˝Jutro idem raditi doručak˝

˝Oh? Sad znam zašto se ne želi probuditi˝- Dobacio je Killer.

˝Krepaj˝


˝I?˝

˝Šta i?˝

˝Pa ono otišla si popričati s Kiddom i samo sam te jutros našla tu, nisi se vratila˝- Martina joj se kesila i mješala smjesu za palačinke. Pripremale su brzinski doručak za posadu. Dolazili su u grupicama, kako se tko probudio ili oslobodio posla za taj dan. Uskoro će uploviti u novu luku da obnove zalihe i pogledaju šta ima.

˝Pričali smo, dao mi je nekakve praline i spavalo mi se pa mi je ponudio da ostanem spavati. Ima mekan krevet što da radim˝- Nasmijala se na pogled koji joj je Martina dala.

˝Praline? A MENI!?˝

˝Ostavila sam ti pola˝- Iste sekunde se srce drapajuči pogled pretvorio u široki osmjeh. Bolje nego sex, čokolada.

˝Cure, oćete na otok?˝- Heat se pojavio na vratima kuhinje. Podigao je kosu u rep. Začuđujuće je to dobro izgledalo. ˝Ezra je već odletila s Kiddom˝

˝Doručak je gotov, samo si uzmite˝- Gita je bacila pregaču i frknula nosom. Heat je namignuo Martini.

˝ČEKAJ ME!˝- Martina se zatrčala za Gitom i spustile su se u luku. Otok je bio zanimljiv, skromno rečeno. Mali lučni gradić se sastojao od niskih kuća od zelene opeke i plavih krovova. Svuda oko njih su bili mještani obućeni u haljine poput toga, izgledalo je da žene imaju plave dok su muškarci imali zelene toge. Pričali su brzim jezikom, kratkih riječi i konstantih usklika. Djeca su se igrala sa nekakvim čudnim stvorenjima. Izgledali su poput ovečih štakora, ali umjesto nogu su imali kopita i repove sa krilima duginih boja. Svaka od tih životinja njakala je poput magarca.

˝Ozbiljno?˝

˝Pojma nemam kako bih ih nazvala˝

Ubrzo su pronašle ostatak posade i Kidda kako se mršti. Ezra je hodala oko njega i nešto objašnjavala. Približile su se i čule da raspravljaju o nečemu.

˝Nemaju ništa što bi mi mogli jesti, ne znaju za barut niti imaju ikakvo oružje ako ne računaš motike. Beskoristan otok. Potenciometar se namjestio prije sat vremena. Što se mene tiče možemo nastaviti˝- Killer je objasnio ukratko.

˝Nemožemo jesti?˝- Martina je pitala. Wire joj se okrenuo.

˝Sve što jedu su čudni gomolji, nama miriše ili bolje smrde na truli krumpir. To je sve što imaju i od toga rade hranu. Vegetacija je otrovna.˝

˝Oh...˝

˝ALI NE RAZUMIJEM! ZAŠTO NEĆETE POBIT IT?˝- Ezra se pjenila. Kidd joj je dobacio cerek.

˝I koji će idiot ćuti za to? Nitko. Ne mislim bacat barut i municiju u ništavilo. Pokupite se, nastavljamo.˝

Gita je ostala iznenađena. Nije ih htio ubiti? Zar nije bio krvožedan? Samo se pokupio i otišao nazad na brod. Okrenula se Martini, koja se skrivala iza nje.

˝Šta ti je?˝

˝Ono čudo˝

˝A?˝- Iza Martine je bio jedan od čudnih stvorenja koje su gledale. Buljio je u Martinu. Kako bi se pomakla tako je i on imitirao. Vrisnula je i on je pokušao vrisnuti. ˝Možda mu se sviđaš. Imenovat ću ga Jozo˝

˝Jesi ti ozbiljna?˝- Lice nevjerice i šoka se izmjenjivalo na Martini.

˝Potpuno˝- Zatrčala se za Kiddom ˝Jel možemo imat kučne ljubimce na brodu?˝

˝Čega!?˝

Jozo se mazio o Martininu nogu i čekao njenu rekaciju. Gledala je nijemo u njega i u brod.

˝Pokupi vreću onih gomolja onda, da ti ne umre odmah prvi dan od gladi˝- Killer joj je dobacio i krenuo prema brodu. Mogla se zakunuti da je vidjela prerijski vrag kako se kotrlja pored njih, kao iz starog vesterna i povečava komičnost njene situacije.

˝Ne spavaš u našoj sobi, jasno?˝- Zaprijetila je Jozi koji je se samo oblizao. Ubiti će Gitu.