Napomene:
1) And the line of Dain prospered, and the wealth and renown of the kingship was renewed, until there arose again for the last time an heir of that House that bore the name of Durin, and he returned to Moria; and there was light again in deep places, and the ringing of hammers and the harping of harps (...).
Thus it was here that 'Durin the Last' emerged, and it is said of him that he returned from Erebor to Moria and re-established it (as is said in the accompanying genealogical table).
"Peoples of Middle-earth", IV Durin's Folk
S obzirom da je za takvu misiju potreban velik broj patuljaka, odlučila sam da mora proći barem nekoliko stoljeća od zadnjih ratova (onih na kraju Trećega doba), kako bi broj stanovništva patuljaka dovoljno narastao. Radnja se zbiva u sedmom stoljeću Četvrtog doba (672. godina).
2) Patuljačka nova godina pada tijekom listopada po našem kalendaru, uvijek na drugi datum (ovisno o Mjesecu), a njihova godina se temelji na lunarnom kalendaru. Uzela sam da je ova patuljačka godina u kojoj se događa radnja započela sredinom listopada, pa se onda 1. dan Devetoga mjeseca (vrijeme naznačeno na početku idućeg poglavlja – početak radnje) otprilike poklapa sa završetkom našega svibnja.
3) U svim dijalozima među patuljcima podrazumijeva se da govore patuljačkim jezikom. U dijalozima s pripadnicima ostalih naroda podrazumijeva se da govore Zajednički jezik.
Budući da patuljci među sobom govore svoj jezik, za ona geografska imena za koje imamo podatak kako su ih oni nazivali, koristim isključivo njihove nazive.
Patuljci nikada nikome nisu otkrili svoju riječ za mithril, a Tolkien nije ostavio hint za tu riječ. S obzirom da se u razmišljanjima i razgovorima o njemu služe svojim jezikom (kao što je rečeno gore), sasvim sigurno ga u takvim prilikama ne bi imenovali vilenjačkom riječju. "Pravo srebro" je najbliže koliko možemo doći patuljačkome imenu, pa ću koristiti taj opisni naziv. Riječ "mithril" će biti korištena samo u odlomcima neutralne naracije.
4) Esgaroth (Lake-town) u ovoj priči više nije samo jedan grad, već kraljevstvo. Za pretpostaviti je da je od kraja Trećega doba broj stanovnika prilično narastao te da su morali podići i nova naselja oko jezera. Isto vrijedi i za Rohan, koji se u ovoj priči proširio prema sjeveru i čija su naselja niknula sve do lorienske šume. Nastala su i nova sela drugdje u Međuzemlju.
5) Glavni likovi imaju osamdeset godina (a neki drugi likovi su još i mlađi). S obzirom da je prosječni životni vijek patuljaka 250 godina, svi oni su zapravo mladi (ekvivalent srednjih, odnosno ranih dvadesetih za naš životni vijek), pa se ne treba čuditi izrazima "mladić" ili "djevojka" prilikom opisivanja sedamdeset- i osamdesetogodišnjaka. Durinova starija djeca su ekvivalent starijih tinejdžera našega svijeta, dok je njegov najmlađi sin još dijete.
Odlučila sam da je Durin rođen 532. godine Četvrtoga doba, pa u vrijeme pohoda ima 140 godina; to znači – u najboljim je godinama i u naponu snage.
6) Udaljenosti između raznih lokacija, kao i dimenzije dvorana te dužine tunela u Khazad-dumu, uzete su iz knjige "The Atlas of Tolkien's Middle-earth" autorice Karen Winn Fonstad.
U Prstenovoj družini imamo zapise o Prvoj i Drugoj dvorani Prve razine, te o Dvadesetprvoj dvorani na završnoj, Sedmoj razini. Sve ono između je moja vlastita mašta, no ako imamo brojeve 1, 2 i 21, logično je da postoje dvorane i razine sa svim brojevima između (iako nisu posebno opisane u knjizi).
7) Riječ "komet" potječe iz grčkoga jezika i znači "zvijezda s kosom". Odlučila sam da se to značenje može primijeniti i u Međuzemlju, odnosno da bi njegovi stanovnici mogli tako nazivati komete ("zvijezde repatice").
P.s. Ovaj roman možda ne bi nikada ni nastao da mi moja primarna beta i ujedno jako draga prijateljica nije prije nekoliko mjeseci rekla "Da, znamo da je Gimlijeva nada da je Balin živ bila uzaludna, ali možda bi jednom mogla napisati priču da se Gimli nada da će patuljci ponovno osvojiti Khazad-dum".
Ne, nisam napisala tu priču iz te rečenice. Umjesto toga, krenula sam pisati osvajanje Khazad-duma. Zašto mala jednostavna pričica, ako sam si na glavu mogla natrpati roman? :)
Ali... hvala ti. 3
P.p.s. Da, otpočetka sam znala da će se roman zvati "Ponovno osvajanje Khazad-duma". Ali negdje tijekom procesa sam ga od milja počela zvati "Dijete karantene". :)
I eto ga. Roman čije me pisanje i editiranje održalo normalnom u teškim mjesecima 2020. godine.
-x-x-x-
Osobni dnevnik Durina VII.
17. dan Prvoga mjeseca, godina 591. Četvrtog doba Međuzemlja
Noćas mi je Khazad-dum ponovno ušao u san. Kao i uvijek, prolazim kroz tunele i dvorane. Oko mene svijetle baklje, čuje se naša pjesma, odjekuju zvuci čekića i pijuka.
Živo se sjećam i mojih prvih snova o Khazad-dumu – i zapravo su mi uspomene na njih jasnije nego moje prve uspomene na stvarne događaje na javi. Ti snovi me stalno prate, a osobito su učestali oko Durin-dana. Dok sam bio dijete, pitao sam se jesu li oni znak da sam predodređen da povedem naš narod u ponovno osvajanje Khazad-duma. Kasnije sam postao siguran.
Otac nije siguran je li stiglo pravo vrijeme. Djed pak ima vjere u mene, i kada me pogleda u očima mu vidim da od mene očekuje da povedem taj pohod. Znam da i otac želi da se to dogodi... jednoga dana. Na kraju krajeva, to je želja apsolutno svih patuljaka još otkako smo izgubili Khazad-dum. Ali otac nije siguran je li došlo pravo vrijeme. Jednostavno je preoprezan.
Ja sam poput djeda. Ja vjerujem da ćemo osvojiti Khazad-dum sada, u moje doba. Jer san je svaki sljedeći put sve stvarniji. Kada se probudim, sjećanje na njega nije maglovito kao što je to obično slučaj sa snovima, već mi se čini kao da se radi o stvarnim uspomenama na nešto što sam već doživio. Smatram da je to znak za pohod.
A katkad se pitam... možda to i jesu stvarne uspomene? Jer ipak sam ja Durin, i možda ponekad, nekako, mogu vidjeti i ono što su vidjeli i osjećali oni koji su nosili to ime prije mene.
D.
-x-x-x-
Osobni dnevnik kralja Durina VII.
23. dan Sedmoga mjeseca, godina 651. Četvrtog doba Međuzemlja
Sinoć je nebo bilo drukčije.
Stajao sam na bedemu i promatrao daljine. Naravno, ne bilo koje; kao i uvijek, moj je pogled bio uperen prema jugozapadu. Putovao je preko svih daljina, preko vode i šume, sve do onoga posebnoga mjesta. Mjesta na koje želim otići više od ičega, i to još otkako sam bio malo dijete.
Onda sam podignuo glavu, i ugledao je. Zvijezda s kosom. Nisam nikada vidio niti jednu od njih ranije; rijetke su. Ali vidio sam dovoljno ilustracija u knjigama da bih odmah prepoznao o čemu se radi. Ova je bila malena i slaboga sjaja – tek poput male izdužene mrljice – ali ipak vidljiva.
I bila je usmjerena prema jugozapadu.
D.
-x-x-x-
Osobni dnevnik kralja Durina VII.
26. dan Sedmoga mjeseca, godina 651. Četvrtog doba Međuzemlja
Moja zvijezda postaje sjajnija, a njezina kosa dulja. A pravac koji pokazuje je jasno vidljiv: jugozapad. Poruka može biti samo jedna. Trenutak je stigao.
Da, to je moja zvijezda i moj znak. Osjetio sam to još prvoga dana. Sve ono o čemu sam sanjao još otkako sam bio dijete, sve ono što sam planirao otkako sam prije dvije godine postao kralj, sada će biti provedeno u djelo.
Ratovi Trećega doba su daleko iza nas. Naš je broj napokon narastao toliko da smo se pretvorili u moćnu silu koja doista i može učiniti sve što poželi.
Sutra će narod čuti moju objavu.
D.
-x-x-x-
Osobni dnevnik kralja Durina VII.
2. dan Osmoga mjeseca, godina 651. Četvrtog doba Međuzemlja
Nisam siguran je li ikada postojala ovako velika i sjajna zvijezda s kosom. Vilenjaci zacijelo imaju zapise o tome, ali dok je gledam, mislim da se čak ni u njihovim arhivama i dugim sjećanjima ne može pronaći nešto slično.
Moja se zvijezda proteže preko skoro polovice neba. Svake je noći promatramo. Magličasti, prozračni završni dio se nalazi nad nama, nad Ereborom. A sjajna bijela glava nalazi se nisko nad jugozapadnim horizontom. Točno u pravcu gdje leži naš drevni dom.
Moja zvijezda. Moj znak.
D.