Prekrasni svijet

"Opet još jedan glupi kišni dan." pomislila je Moira kada se ujutro probudila. Mrzila je takve dane. Osjećala se totalno beskorisno i uopće nije željela izaći iz kreveta. Samo se okrenula na drugi bok i odlučila odspavati još koji trenutak.

Probudila ju je iznenadna buka. Opsovala je. "Zaboga Sofija, stišaj muziku!" U njezinu sobu je iznenad banula djevojka od nekih 24 godine odjevena u plavu piđamu, dugačke tamnosmeđe kose, sjajnih kestenastih očiju sa smješkom na usnama. "Sofija čak i ujutro izgleda dotjerano" Moira je bila malčice ljubomorna na nju. Lijepa, pametna i simpatična svima. I sve je to postizala bez magije.

"Diži dupe iz tog kreveta. Moramo u 10 biti kod Lavinije. Znas da zajednički organiziramo darivanje djeteta" rekla je Sofija dok je izvlačila Moiru iz kreveta. Moira se prilično nevoljko digla. Ali obećala je Laviniji da će joj pomoć. Zbog toga je čak i uzela godišnji. A i njezin šef joj ga je dao bez previše entuzijazma.

Lavinija je jedna od onih koja je odlučila reći zbogom čarobnjačkom svijetu.Ok, nije baš, ali nakon što se udala za bezijaka odlučila se malo maknut iz sve te silne zbrke.Kada je prije dvije godine rodila svoje prvo dijete, Auroru, dala je otkaz na poslu i prešla u kućanice. Po njezinome pričanju je veoma zadovoljna. Ali vidi se na njoj da joj posao u novinama nedostaje. Njzin muž Larry ostao je prilično šokiran što je njegova žena vještica. Zbog tog saznanja su gotovo i prekinuli. "Glupe bezjačke predrasude" kako je to rekla Levinia.

Zanimljiva je priča kako su se Sofija, koja nema pojma da svijet čarobnjaka postoji, i Levinia upoznale. Sofija inače radi kao babysitterica. U ono vrijeme je radila za jednu poprilično neugodnu ženu. Kao i svaki dan odvela je njezinu djecu u park. Slučajno je Levinija sjedila na klupi do nje i započele su pričati. Nakon prilično kratkih pregovora Sofija je odlučila dati otkaz i sada radi kao sitterica male Aurore. Kada je Moira obavjestila Leviniju da se privremeno seli u bezjački svijet, ona joj je predložila Sofiju. I eto sad su cimerice.

Moira je odjenula traperice i ljubičastu dolčevitu. I uopće nije bila zadovoljna kada je ugledala se u ogledalu. Duga crna kosa kojoj pod hitno treba šišanje. Podočnjaci i natečeni obrazi. Umila se. Inače nije voljela to radit ovdje, ali smatrala je da je s obzirom na situaciju nužno. Uzela je čarobni štapić, uperila ga u lice.

"Hvala bogu na magiji. Sad barem ne izgledam toliko očajno." Nije voljela koristit štapić u blizini Sofije. Kada je prihvatila posao znala je u što se upušta. Nema više korištenja štapića za svakodnevne poslove, morala je paziti gdje ostavlja svoje knjige o magiji, svoje pelerine više nije niti upotrebljavala. Sada se osjeća poput bezijaka. Gotovo bespomoćna. Uvijek se pitala kakav je to osjećaj. Sada tako živi par tjedna. Mada je zabvno ima i to svojih posljedica. Najprije se morala riješiti riječi "bezijak" u svome riječniku. Promjenit stil odjevanja i cijelokupni način razmišljanja o bezjacima. "Svojevoljno si prihvatila taj posao. Što se sad buniš? I ne samo to, praktički si priklinjala urednika da dobiješ taj posao." probudio se maleni glas u glavi. Nadala se da će uskoro malo više otkriti životi bezjaka. Imala je savršenu priču za «Dnevni prorok». Većina čarobnjaka zapravo ni ne zna sa kojim se sve stvarima bezjaci svakodnevno susreću. Iskreno, bilo joj je dosta pisati za rubriku "Stil". Članke tipa "Najmoderniji stil odjevanja vlada čarobnjačkim metropolama" ili još gore članke i to trčerske o bogatima i slavnima. Grozno. Ali bila je svjesna da je tu završila vlastitom krivnjom. Gledala je na ovaj članak kao otkupljenje. I možda njezin urednik bude milostiv kada bude imala dobru priču.

Članak o bezjacima je upravo ono što joj treba da doved svoju novinsku karijeru na viši nivo, tamo gdje je nekada pripadala i gdje se želi vratiti.. Od pada Onoga Čije Ime Nećemo Spominjati više nema toliko vijesti. Jedino Rita Skeeter, žena koja ima nos za takve stvari, svako toliko naiđe na neki manji skandal u ministarstvu. Sofijino vikanje da je kava gotova vratilo ju je u relalni svijet. Napravila je zadnji potez štapićem da si kosu malo dovede u red.

"Dušo izgledaš mi nekako umorno jutros." Sofija joj je pružila šalicu vruće crne kave. Moira se morala nasmješiti. Nekako se nije mogla naviknuti na njezino dušo. Taman kada i je mislila napravit doručak spriječila ju je Sofija. Ako sad ne krenu zakasnit će. Lavinia će im ionako napravit doručak. Sofija joj je dodala kaput i torbicu. Moira je zaključala stan. Usput je na vrata bacila magiju neporobojnost. Za svaku sigurnost. Naravno pazila je da ju Sofija ne gleda. Odavno je smislila savršenu diverziju za to. Nehotice bi joj uvjek palo nešto na pod. Sofija bi se sagnula po to, ona bi bacila magiju, naravno neverbalno i rješena stvar. Možda i je bila malo paranoična. Nije lako samo tako zaboravit prošlost. A opet njezini paranoični ispadi i bujna mašta gotovo su je koštali posla. Još uvjek se sjećala koju frku je napravila kada je uvaženog člana čarobnjačkog društva proglasila smrtonošom. Naravno, Dnevni prorok je zbog tog članka završio na sudu. A Moiru su suspendirali na 30 dana i prebacili u ono što ona zove "vijesti za pompozne i egotripne vještice i čarobnjake".

Do Lavinije su išle podzemnom. Moiru je podzemna uvijek fascinirala. Bio je to pravi mali podzemni grad u kojem se lako izgubiti. Kada je tek pocela na «Projekt: bezijak» kako je nazvala svoje istraživanje prvih par dana se stalno vozila podzemnom. Tamo je upoznala zanimljive ljude, a i sam čar vožnje joj je uvjek bio privlačan. Kada je bila u Howartsu voljela je putovat vlakom. Da se nju pitalo radila bi to svaki dan.

«Moira nekako si mi malo previše odsutna danas.» započela je Sofija razgovor.

«Takvo je vrijeme vani. Kiša me uvijek baci u nekakvu mislilačku fazu.»

«Joj da razumjem što misliš reći. Ja ponekad zbog takve faze padam u depru.»

Sofiji je riječ "depra" bila jedna od omiljenih. Uz riječi tipa "dušo" i "idijot". U svakoj drugoj rečenici iskočila bi joj jedna od tih riječi. Naravno Sofija je uvjek pazila kako bi se izražavala pred djecom. Nije željela da djeca od nje čuju neke, njima neprimjerne riječi. A zbog toga se uostalom i gubi posao. Opekla se jedamput i zna kako je to. Moiri je to ispričala već odmah prvi dan čim se uselila kod nje. Sofijin pristup ljudima je zapravo nevjerojatan. Jednostavno se nakako otvoriš pred njom. I prije nego si postao svijestan toga već ti postane jedna od najdražih osoba koje znas.

Od nje je Moira saznala jako puno stvari o bezijacima. Kojima se sve poslovima bave. Što rade u slobodno vrijeme. Kako se zabavljaju. Nekako je počela voljeti svijet koji joj je prije bio stran. Otkrila je da voli gledati televiziju, pa čak i slušati bezjačku glazbu, koja i nije bila toliko drukčija od njihove glazbe. Počela je čitati i njihove knjige. «Dnevnik Bridget Jones» joj je bila omiljena. «Zapravo, bezijački svijet je upravo fantastičan.» pomislila je sa osmjehom na licu.