Ellin je hodala i promatrala svoju mutnu sjenu koja je klizila na tlu. Mjesec je polako tonuo prema zapadnom obzoru. Njegova meka, srebrna svjetlost je polako slabila dok se polako utapao u sumaglici nad horizontom.
Nakon stražarenja, uspjela je odspavati još malo. Ipak, kad su je probudili, činilo joj se da su noć i polazak stigli prebrzo. Sada se osjećala malo umorno. A tek je početak noći, pomislila je sumorno.
Misli su joj se stalno vraćale na razgovor s Boromirom. Razmišljala je o svemu što su izrekli, posebice pri kraju. Bile su to teme o kojima je i sama mnogo puta razmišljala. Zajedništvo, povjerenje, razlike i sličnosti ljudi i vilenjaka. I svaki put je osjećala neku sjetu i tugu. Dva su roda Iluvatarove djece danas bila otuđenija nego davno u prošlosti i to ju je žalostilo. Sjeme zla koje je davno posijao Morgoth još je trovalo Ardu i sve koji su živjeli na njoj; Sauron je svojim lukavstvom samo nastavio i produbio već započeto. Mnogo je puta poželjela da to može promijeniti.
Ellin je s pretpostavljala da zna što je Boromir mislio: da vilenjaci nisu dovoljno pomagali ljudima. Mogla ga je razumjeti, iako se nije posve slagala s time. Kao što mu je rekla, vilenjaci nikad neće stati na stranu Neprijatelja. No s druge strane, bila je činjenica da je kraljevstvo Lothlorien bilo ponešto zatvoreno; Galadhrimi skoro nikad nisu napuštali granice svoje zemlje, a strancima nisu dopuštali ulaz. Čak su i vilenjaci Mrkodola, iako su se zajednički borili uz ljude Dolja, nevoljko dopuštali prolaz strancima.
Iako su u prošlosti neki ljudi bili zavedeni i stali na stranu Morgotha, iako su i danas mnogi bili pod utjecajem Sauronova zla, Ellin nikad nije mislila da su ljudi slabi ili zli niti je mislila da su svi jednaki. Ako se jedan narod pokazao spremnim slijediti Neprijatelja, to nije smatrala dovoljnim razlogom da pretpostavi da će i svi ostali učiniti isto. Ipak, znala je neke vilenjake koji su sve ljude promatrali s dozom opreza i sumnjičavosti – pa čak i narod Gondora, Rohana i Arnora. Pokušala je i njih razumjeti, shvatiti njihove osjećaje i sumnje. Iako se nije slagala s njima, kada joj je Boromir danas spomenuo upravo pitanje povjerenja i generaliziranja, tražila je način da mu prikaže što oni misle. Zato je i navela onaj primjer s patuljcima.
Vjerovala je kako nijedno generaliziranje nije u redu i nije htjela braniti takva stajališta, samo je poželjela da on pokuša shvatiti i one koji su tako mislili. Htjela mu je približiti razmišljanja vilenjaka, instinktivno znajući da su njihove rase i stajališta različiti. Nije, međutim, bila sigurna koliko je uspjela; kada je spomenuo Gondor i oprez njegovih vladara, kao odgovor na njezin primjer, ponadala se da je uspjela bar malo.
I kao što je ona znala da nisu svi ljudi isti, kao što je razumijevala Boromirovo negodovanje zbog takvih stavova nekih vilenjaka, na isti način ona nije voljela kad su ljudi izjednačavali vilenjake smatrajući da potonji ne čine dovoljno i okreću leđa ljudima i Međuzemlju. Istina, mnogi su vilenjaci odlazili na Zapad... ali mnogi ostaju i bore se, pomislila je, mršteći se. Je li Boromir shvaćao, dok je želio da vilenjaci ne izjednačuju sve ljude, da je zapravo činio istu stvar? Stekla je dojam da je on istovremeno generalizirao vilenjake, a htjela je da on shvati da mnogi vilenjaci vjeruju u ljude kao i da ne žele otići – da radije ostaju i bore se za Međuzemlje iako je Zapad za njih bio lakši put. Zato mu je i rekla da se nada da će otkriti štošta na ovom putu, pa čak i o sebi. No čim je to izgovorila, odmah se upitala je li otišla predaleko i zvučala drsko kad mu je to rekla. Naposljetku, nisu se još poznavali dovoljno dobro, nisu još postali tako dobri prijatelji da bi mu mogla reći sve što misli, i uplašila se da se naljutio na nju.
Nije mu mogla zamjeriti zato što ju je izazvao pitanjima o vilenjacima i njihovoj tobožnjoj suzdržanosti. Naprotiv, samo se rastužila... jer taj stav je bio samo još jedan znak otuđenosti tih dvaju naroda, samo još jedna posljedica Morgothova i Sauronova otrova. Ni u čemu se nije njihova moć ogledavala toliko kao u razjedinjenosti njihovih protivnika.
Zaspala je prilično neraspoložena, razmišljajući o tome.
Sada, dok je hodala i promatrala kako njezina lelujava sjena napokon nestaje i stapa se s tamom na tlu, poželjela je da može izbrisati sve razlike među njima.
Sljedeća dva dana i dvije noći putovanja prošli su prilično mirno, no ipak su još tri puta vidjeli crebaine u izviđanju. Svaki su se put odmah povukli u zaklon, iako nisu mogli biti sigurni jesu li ih ptice ipak uočile.
"Čak i ako nas nisu vidjeli do sada, bit će sve teže sačuvati tajnost našega zadatka", čula je Ellin kako Aragorn govori Gandalfu. Riječi su dopirale do nje kroz tamu. Nakratko su se zaustavili za prvu stanku za odmor te noći. "Vjerojatno je i prijevoj Caradhrasa pod nadzorom, a na tome putu ćemo se mnogo teže sakriti."
"Bojim se da nemamo izbora", odgovorio mu je tiho čarobnjak. "Ne želim ići kroz Moriju, osim ako nam doista ne preostane više niti jedna mogućnost."
Ellin je pomislila kako sutradan, kad se budu odmarali u logoru, mora upitati Gimlija da ispriča nešto više o Moriji. Zanimalo ju je kako je izgledalo to nekoć veličanstveno patuljačko kraljevstvo. U Elrondovoj je knjižnici još davno pronašla nekoliko knjiga koje su govorile o Moriji i pročitala ih poticana radoznalošću i željom za znanjem, ali htjela je čuti i više, pogotovo iz usta jednog pripadnika Durinova naroda.
Pogled joj je pao na Boromirovu siluetu. Sjedio je malo podalje i odmarao se. Od one zajedničke smjene straže nisu više razgovarali, osim uobičajenih svakodnevnih sitnica vezanih uz putovanje. Nije mogla biti sasvim sigurna, ali činilo joj se da se od tada prema njoj ponaša prilično suzdržano. Pitala se je li uzrok u onom razgovoru i je li joj nešto zamjerio, ili pak jednostavno nije želio njezino društvo.
Nakon kratkoga odmora uskoro su nastavili put. Vrijeme im nije bilo naklonjeno. Bilo je vedro i mjesec koji je iz večeri u večer rastao i bivao sve blještaviji u prvoj polovici noći ih je neumoljivo razotkrivao ako su morali proći nekim otvorenijim, golim predjelom. Uglavnom su tražili zaklon šuma, što je značilo da su često prevaljivali i mnogo veći put no što bi prešli u ravnoj crti kroz otvorenu ravnicu. Napredovali su sporije no što su planirali.
Ubrzo ih je put doveo do jednoga dugačkoga klanca koji se pružao s gorja prema zapadu, prema ravnici. Mogao je biti dubok tridesetak metara. Koliko su mogli razabrati, padine klanca su se ispočetka spuštale strmo, da bi se blago izravnavale tek pri dnu. I po danu bi bilo teško spustiti se tim putem, a po mraku bi silazak bio vrlo riskantan. Osim toga, samo pod svjetlošću mjeseca bilo je nemoguće procijeniti postoji li uopće prikladna staza za uspon na drugoj strani. Ipak, dalo se razabrati da se nekoliko stotina metara dalje prema zapadu klanac širi, a padine mu se izravnavaju i ublažavaju.
"Ja ne bih silazio ovuda, suviše je nepregledno i strmo", odlučio je Aragorn nakon što je promotrio teren. "Bit će sigurnije ako sada krenemo paralelno s klancem, pa prema jugu nastavimo malo kasnije, kada naiđemo na lakši teren."
"U pravu si", rekao je Boromir nakon što je i sam pogledao klanac. "Ovdje je preopasno."
"Znači, sada idemo tamo okolo?" upitao je Frodo i mahnuo rukom prema udaljenim padinama koje su se ocrtavale na mjesečini.
"Da", kimnuo je Aragorn. "Pogriješio sam; trebali smo ostati malo niže, bliže ravnici. No dobro, barem ne moramo daleko ići za obilazak."
"Nisi ti kriv, nisi mogao znati", rekao mu je Gandalf.
"Nisi još prolazio ovim krajevima?" upitao je Boromir.
"Ne, nisam nikad putovao baš ovuda. Sada smo krenuli malo višim predjelima nego što sam ja ikada išao – u mojim ranijim putovanjima uglavnom sam išao ravnicom", odgovorio je Aragorn. Zapravo, iako predio kojim su išli nije bio ravan, to još uvijek nisu bile planine u pravom smislu riječi, već brežuljci koji su bili zapadni završeci i izdanci Maglenog gorja. "Na ovaj klanac doista nisam nikada naletio, inače bih sada pripazio", nastavio je Aragorn. "Kao što sam rekao, bilo bi bolje da smo ostali malo niže. Međutim, bojazan od crebaina me nagnala na ovakav put, u malo gušćoj šumi nego dolje u ravnici gdje bismo bili posve izloženi."
"Bojim se da idealan put zapravo i ne postoji", rekao je Gandalf ozbiljno. "Svaka će staza i svaka mogućnost u sebi skrivati neku opasnost. No, dosta pričanja. Pođimo sada naprijed."
Krenuli su dalje, hodajući nedaleko ruba klanca. Ellin je jednom prišla rubu i zagledala se u dubinu. Na padinama je mjestimično raslo grmlje, iako su pojedini dijelovi bili goli i stjenoviti. Pod blijedom mjesečinom, kamenje se jasno ocrtavalo od okolnog raslinja koje je izgledalo skoro posve crno. U širokom dnu klanca moglo se razabrati mnogo kamenja koje je zacijelo dospjelo tamo odronjavanjem. Suprotna strana klanca doimala se šumovitijom i malo manje strmom.
Ellin se osvrnula za Družinom. Pomalo su se udaljavali pa je odmah pohitala za njima. Aragorn i Gandalf su išli prvi, a iza njih su se ocrtavale sitne figure hobita. Kao i obično, Sam je vodio ponija. Slijedili su ih Legolas i Gimli, dok je Boromir bio na začelju. Sustigla ga je za nekoliko koraka i nastavila hodati uz njega. Put kojim su išli bio je gotovo ravan, i držali su se ruba šume koja se pružala skoro do klanca.
Čovjek pokraj nje hodao je bez riječi, gledajući ispred sebe i unaokolo. I ostali su bili tihi, samo su Merry i Sam nešto razgovarali šaptom. Iznenada, Aragorn je stao i podigao ruku u znak zaustavljanja. Svi su stali i ukipili se, a hobiti su ušutjeli istoga časa. Ellin je udvostručila pažnju i instinktivno spustila ruku na dršku mača, vidjevši kako Boromir kraj nje čini isto. Nekoliko trenutaka sve je bilo mirno i tiho. Čulo se jedino frktanje ponija i mahanje njegova repa. Koliko je mogla prodrijeti pogledom među drveće, njoj s desne strane, Ellin nije vidjela ništa neobično. Ispred njih bila je mala čistina nakon koje se šuma nastavljala. Pažljivo je osluškivala i učinilo joj se da razabire neke tihe zvukove naprijed u daljini, iako nije mogla biti sigurna u to što čuje. Mogao je to biti lepet krila neke noćne ptice, ili vuk u lovu na plijen.
Mogli su biti i orci u zasjedi.
Odgovor im je odmah dao Glamdring. Čarobnjak je izvukao svoj mač, a ovaj je sjajio modrim svjetlom.
"Blizu su", rekao je tiho i upozoravajuće Gandalf, promatrajući sjaj svoje oštrice.
"Povucimo se", odvratio je šaptom Aragorn. Ellin je nečujno koraknula malo naprijed kako bi bolje čula što govore. "Ne znamo koliko ih je, ali i ako ih nije mnogo, ja bih izbjegao borbu. Ne volim nepotrebne rizike. Bolje je da ih zaobiđemo."
Upravo u trenutku kada je Aragorn dao znak hobitima da krenu malo natrag, jedna je strijela proparala noćni zrak, a potom i druga za njom.
"Prokletstvo, bliže su nego što je izgledalo!" promrsio je Boromir izvlačeći mač. Čelik je oštro zazvonio pri izvlačenju. Strijele su zviždale oko njih i bili su prisiljeni povući se u zaklon iza drveća. Poni se uspaničio i propeo i prijetio da se otrgne.
"Legolas, smiri ga!" doviknuo je Aragorn vilenjaku. "Frodo, Merry, Pippine, ostanite zajedno!"
Riječi i dodir vilenjaka umirili su ponija. Aragorn i Gandalf su stali pored hobita pazeći da se ovi ne raštrkaju u panici. Svi su se povukli još nekoliko koraka unatrag. Strijele orka su se malo prorijedile, ali to je bilo samo zato što je većina sada krenula u juriš na Družinu. Ellin je u metežu uspjela ugledati prilike orka kako trče preko čistine. Hitro je skinula svoj lûk s ramena. Nije bilo vremena za pripreme kao prošli put; odmah je izvukla prvu strijelu iz tobolca i odapela je. Krik ubijenog orka utopio se u urlicima ostalih. Pao je, a ostali su nastavili trčati u napad i ne primjećujući ga.
Orci su ih brzo sustizali. Gandalf je koraknuo naprijed držeći svoj štap u lijevoj ruci a Glamdring u desnoj. Vrh štapa je bljesnuo u tami. Svjetlost štapa i moćni mač pokolebali su nekoliko najbližih orka. Ustuknuli su, a Boromir i Aragorn su iskoristili taj trenutak pomutnje i sasjekli ih. Stojeći malo sa strane, Ellin je otpustila još jednu strijelu i posegnula za sljedećom. Pogled prema naprijed otkrio joj je još komešanja i mutnih prilika kako se gibaju prema njima poput crnih valova.
"Još ih dolazi!" kriknula je u znak upozorenja.
"Povucimo se još malo!" uzviknuo je Aragorn koji je i sam vidio brojne nadolazeće napadače. Gandalfova moćna pojava i još jedan zamah njegova štapa koji je djelovao zastrašujuće na orke kupili su im još nekoliko dragocjenih sekundi – uspjeli su se malo udaljiti od napadača. Ipak, orka je bilo mnogo i brzo su nadvladavali strah. Ellin je procijenila da ih je više od trideset, a ovoga je puta Družina bila u mnogo nepovoljnijem položaju. Nije bilo izgledno da će nadvladati protivnike kao prošli put i bijeg je bio bolje rješenje. No orci su bili ispred njih, a nepristupačni klanac slijeva. Bijeg uz klanac, prema planini, udaljavao ih je od njihova cilja. Morali su se probiti u smjeru suprotnom od klanca, istim kojim su zapravo i došli.
"Brzo! Natrag!" podviknuo je još jednom Aragorn dajući brzo rukom znak hobitima. Mrak i drveće su ih usporavali. Ellin je odapela novu strijelu pa opet potrčala. No orci su pogodili što Družina namjerava i nekoliko ih je požurilo presjeći im put. Iz daljine su ponovno poletjele njihove strijele. Bile su srećom neprecizne, ali su ih ugrožavale i onemogućavale im bijeg. Gandalf je požurio naprijed ne bi li s Aragornom i Gimlijem rastjerao orke koji su im zatvarali odstupnicu. Ellin je bacila pogled unatrag. Još su bili previše blizu klanca.
Trojica orka su ih sustigla. U metežu pokreta začuo se Legolasov prigušeni krik.
"Legolas!" viknula je Ellin uplašeno, nemajući vremena ni prilike osvrnuti se. Izvukla je mač i podigla ga na najbližeg protivnika. Lûk joj je sada postao beskoristan.
"Dobro sam", odsjekao je prigušenim glasom. Osjetila je da govori kroz stisnute zube, prigušujući bol, i shvatila je da je ranjen, no čula je kako se dalje bori. Svugdje okolo odjekivali su zvukovi sudaranja oštrica. Ponijevo uplašeno njištanje miješalo se s divljim pokličima. Svjetlost Gandalfova štapa i vilenjačkih mačeva prosipala se po šumi i otkrivala orke koji su i dalje nadirali.
"Gandalfe, moramo se izvući odavde!" dobacio je Boromir između dva udarca mačem, štiteći Sama i Pippina koji su bili uz njega. Spustio je mač na jednog orka dok su hobiti zajednički nadvladali drugog. Ali novi orci su i dalje dolazili.
Tada je Gandalf koraknuo naprijed i visoko podignuo svoj štap.
"Naur an edraith ammen!"
Vrh štapa je bljesnuo i začuo se prasak poput grmljavine, a dva stabla i grmlje ispred njega su planula. Većina orka je ostala otraga, odsječena plamenom. Samo nekolicina koja ih je u trenutku Gandalfove čarolije napadala iz neposredne blizine je sada ostala blizu njih kao posljednja prijetnja.
"Brzo!" viknuo je Aragorn, znajući da moraju nadvladati orke prije no što ostali nađu način da se probiju i opet ih dostignu. Borba se nastavila. Ellin se okrenula prema orku koji joj je bio najbliži. Zurio je u vatru i iskoristila je taj djelić sekunde njegova iznenađenja i straha od čarobnjaka. Savladala ga je i brzo se osvrnula. Gimli, Boromir i Aragorn su potiskivali posljednjih nekoliko orka. No vatra je imala i jednu neugodnu posljedicu. Sam je jedva zadržavao ponija koji se uspaničeno propinjao.
"Bille! Bille!" vikao je, no bez uspjeha.
"Sad!" doviknuo je Gandalf kada su i posljednji orci bili mrtvi, a put u smjeru suprotnom od klanca slobodan. Vatra im je trebala dati još nekoliko sekundi vremena, toliko potrebnog za bijeg. Ellin je krenula prema Samu da mu pomogne smiriti ponija.
Tek što su započeli trčati i prešli samo nekoliko metara Ellin je, na vlastiti užas, začula nove pokliče orka. Nova grupa im je dolazila ususret; bijeg na tu stranu nije bio moguć. Iz mraka je dopiralo zlokobno režanje warga. Duboki klanac bio je iza njih, orci i warzi ispred njih. Vatra i orci bili su s jedne strane, a s druge planina – prema kojoj su ih orci i nastojali satjerati. Klopka se zatvarala.
Orci, vatra i najzad warzi bili su previše za ponija. Propeo se na stražnje noge, istrgnuo uzde iz Samovih ruku i odjurio u mrak. Hobit je pojurio za njim.
"Bille!" viknuo je Sam pokušavajući ga stići i vratiti.
"Same, ne! Vrati se!" začuo se Gandalfov povik, no već u idućem trenutku su prvo poni, a potom i hobit nestali u dubokom mraku među drvećem. Pippin je potrčao za njima.
"Vratite se!" zagrmio je još jednom Gandalf. Međutim, i prije no što je išta više uspio reći ili učiniti pred njega je iz mraka izronio veliki warg. Bjeloočnice su mu se sablasno isticale u mraku. Uz divlje režanje skočio je širom razjapljenih čeljusti. Gandalf je strelovito ispružio desnu ruku i probo mu mačem grlo. Režanje životinje pretvorilo se u samrtni hropac, ali je odmah bilo nadglasano lavežom i glasanjem ostalih, kao i urlanjem orka.
Ellin je ugledala Boromira kako uzmiče pred trojicom orka koji su ga napali istovremeno. Uspjela je još vidjeti kako je ubio jednoga, no tada je pred nju iz tame iskočio novi protivnik. Blokirala je njegov napad, ali bio je snažan i brz i nastavio navaljivati, a krajičkom oka je ugledala neku tamnu masu kako se komeša i približava. Warg! Lijevom rukom je hitro izvukla bodež i u posljednji tren je ispružila kako bi probola grlo životinje. No nije mogla izmaknuti njegovom krupnom tijelu u skoku i iako je pao mrtav njegov ju je zamah oborio na tlo. Ork je u trenu bio nad njom s podignutom oštricom.
Vilenjački mač je presjekao zrak i svom silinom se spustio na orka. Legolas joj je dobacio kratki pogled i samo produžio isti pokret – dižući mač prema idućem protivniku. U odsjaju vatre Ellin je na tren vidjela kako mu je na lijevoj nadlaktici rasječena odjeća, a krv je već natapala rukav. Tada je skočila na noge i zanemarila trenutnu vrtoglavicu prouzročenu udarcem. Brzo se osvrnula. Boromira više nigdje nije mogla vidjeti.
Podižući mač prema idućem orku osjetila je navalu straha. Gdje je Boromir? Ali nije bilo vremena da se još jednom okrene i pogleda, novi ork je navaljivao. Lice mu je bilo nacereno i gonila ga je divlja mržnja. Aragorn je ubio jednog velikog warga, no drugi je skočio na Merryja. Oborio ga je na tlo i snažno mu zagrizao rame. Hobitov tanki krik proparao je zrak. Frodo je priskočio i zario Sting u tijelo obraslo gustom crnom dlakom. Iz njegova grla izvilo se bolno krkljanje, ali nije ispuštao žrtvu.
"Aragorne!" vrisnuo je Frodo, no graničar se borio s dvojicom orka. Srećom Legolas je bio odmah kraj njega i dokrajčio warga.
Vatra iza njih je još gorjela i čak se malo i proširila te tako zadržavala prvu grupu napadača. Međutim, bilo je samo pitanje trenutka kada će zaobići divlju buktinju i napasti ih s leđa. Ellin je znala da moraju jako brzo nešto učiniti... ili će biti gotovi.
"Moramo pobjeći!" kriknula je. U ovoj borbi uskoro više neće imati izgleda. I gdje je bio Boromir? Opet se ogledala oko sebe, sada još uplašenije nego prije. Pogled joj je okrznuo Gandalfa. Čarobnjak je sklopio oči i podignuo štap.
"Naur den i ngaurhoth!" odjeknuo je snažno njegov glas. Vrh njegova štapa opet je zasvijetlio, a plamen još jedanput sunuo i uhvatio suhe grane i grmlje, ovoga puta sa strane i malo ispred njih. Ovaj potez je unio trenutnu pomutnju među orke, vatra ih je sada okruživala. Nekoliko preostalih warga nisu više slušali gospodare i, kao i sve životinje koje se prirodno uspaniče zbog vatre, sada su bježali su daleko od plamena.
"Sad, trkom! Za mnom!" viknuo je Gandalf i pojurio naprijed, ravno među orke. Bilo je to sasvim neočekivano, ali trebalo je iskoristiti njihovo sada još veće iznenađenje. Prvi se trgnuo Legolas, podignuo Merryja i vodeći ga za zdravu ruku potrčao za čarobnjakom. Frodo je jurnuo odmah za njima, a potom i Aragorn. Ellin je oklijevala još samo čas i bacila kratki pogled iza sebe. Više nije bilo nikoga od Družine.
"Ellin!" Aragornov glas kao da je dolazio iz daljine iako je bio tek nekoliko koraka od nje. Trgnula se i potrčala.
"Gdje su ostali?" čula je samu sebe kako viče, ali nije dobila odgovor. Orci su pokušali uzvratiti i napasti. No srećom sada su bili raštrkani i razbijeni, tek nekoliko njih je nastojalo osujetiti bijeg Družine. Legolas je spustio mač na jednoga, Aragorn je u trku ubio još dvojicu. Jedan se svom silinom obrušio na Ellin, ali ona je uspjela izmaknuti. Ork je posrnuo zbog zamaha koji je unio u udarac i promašio, no i prije što je pao na tlo njezin mač ga je posjekao. Nastavila je trčati što je brže mogla.
Urlanje i dozivanje orka iza njih se stišavalo kako su odmicali, ali nisu smjeli stati ni sekunde. Trčali su i Ellin je uočila kako je Gandalf zastao i okrenuo se prema vatri. Još jedan, posljednji pokret njegove ruke dodatno je pojačao veliki požar koji se razgorio za njima, a ona je tada primijetila koliko mu je lice iscrpljeno zbog čarolija koje je izveo da ih spasi. Naslutila je da je sada jedva trčao dalje. Na Merryju se također vidjelo da mu nije lako. No nisu imali izbora, još su bili preblizu opasnosti.
Nastavili su bježati, a sa svakim korakom vilenjakinja je osjećala kako joj strah raste. Boromir, Gimli, Sam i Pippin su nestali. Trebali smo ostati, potražiti ih... prošlo joj je glavom u jednom trenutku, sasvim iracionalno. I iako je savršeno dobro znala da je hitni bijeg bilo jedino što su mogli i morali u tom trenutku učiniti – inače bi uskoro svi bili mrtvi – ta je činjenica nije mogla utješiti ni umiriti. Što im se dogodilo? Gdje su? Jesu li živi? Pitanja su se redala u njezinom umu, a ona se bojala mogućih odgovora. I shvatila je da se najviše boji upravo za Boromira.