Evo napokon drugo poglavlje... Htjela sam ga staviti skupa s engleskim prijevodom, ali ću prijevod staviti kasnije. Pa... uživajte! I ne zaboravite KOMENTIRATI!!


U tome trenu u njihov odjeljak uđu još dvojica dječaka. Jedan je bio malo viši, dosta mršav, pakosna izraza lica, a drugi je imao crnu, masnu kosurinu i osobito kukast nos.

''Ti si sigurno Black,'' obrati se Siriusu ovaj potonji. ''Samo smo navratili da te priupitamo ako bi možda htio otići u naš odjeljak. Ipak ćemo mi dijeliti spavaonicu sljedećih sedam godina.''

''Kakvu spavaonicu?'' upita Sirius. ''O čemu ti to?''

''Pa Slytherinsku spavaonicu, naravno. Pa što si ti mislio? Ipak je cijela obitelj Black pripala Slytherinima pa ćeš sigurno i ti.'' odgovori mu onaj uljasti klinac.

James se okrene prema Siriusu. Remus proviri iza svoje knjige.

''Ne znam s kim ću dijeliti spavaonicu, ali znam s kime sigurno neću. Nemam nikakvu namjeru dospjeti u isti dom kao i ostatak moje obitelji,'' odbrusi mu Sirius.

James se opet okrene onoj drugoj dvojici, a Remus upre pogled u knjigu, iako mu se oči nisu micale.

''Molim? A nego gdje ćeš drugdje dospjeti?'' reče opet onaj dječak. ''Sigurno si užasno glup kada misliš da ćeš se samo tako izvući ako i dođeš negdje drugdje. Ti mora da si sramota za svoju obitelj kada se družiš sa ovakvim mutnjacima.''

Sirius ustane. Onaj dječak malo uzmakne.

''Idemo, Snape,'' javi se onaj mršavi.''Idemo, nemamo što više tu tražiti.''

Snape prijeđe pogledom sve u sobi, a onda se okrene i zajedno sa svojim prijateljem izađe na hodnik.

James opet pogleda u Siriusa koji je sjeo na svoje sjedalo, sav nabrušen. Izgleda da je ipak OK tip, pomisli. ''Hej, jesi li ti to upravo rekao da ti je dosadno?'' upita Siriusa.

''Da. Zašto?'' odgovori mu ovaj.

''Zato jer imam jedan dobar plan kako bi nam moglo postati mnogo zabavnije,'' James će vragolastim pogledom.

Ustane i opet stane prekopavati svoj kovčeg. Sirius ustane zajedno s njim, ''Što imaš na umu?'' upita ga.

''Jednu malu šalu na Snapeov račun,'' odgovori mu James. Sirius se nasmije. James tiho opsuje. ''Zaboravio sam smrdobombice,''reče.

''Hej, nema problema,'' reče Sirius vadeći pažljivo jedan paket iz svoga vlastitog kovčega.

''Savršeno!'' zadivljeno će James, uzimajući smrdobombice od Siriusa. ''Sada nam još samo treba netko za odvlačenje pozornosti.''

''Nema problema,'' reče Remus koji je u međuvremenu ostavio svoju knjigu i ustao sa sjedala.

''O, gospon Metlobojomrzac! I ti si za malo akcije?'' obrati mu se James, ali bez ikakvog prizvuka ljutnje u glasu.

''Zapravo i jesam, gospodine Sve-shvaća-ozbiljno. Nikada nisam niti rekao da mrzim metloboj, samo mislim da ima i važnijih stvari na svijetu.''

''OK, onda. Ja ću zaboraviti to u vezi metloboja, a ti zaboravi moju zajedljivost. Jesmo li sada kvit?''

''Sve u redu, stari,'' sa smiješkom će Remus. ''Dakle, koji je plan?''

Sirius, James i Remus su polako hodali hodnikom vlaka, kao da niti u snu ništa ne smjeraju. Išli su prema prednjem dijelu vlaka, gdje je Remus rekao da se nalazi vagon za prefekte, jer to je bio njihov cilj za izvršavanje prvog dijela šale.

''Evo jednoga,'' upozori ih Sirius šaptom, pokazujući glavom u hodnik ispred njih.

Svi troje se požure da što prije dođu ususret dječaku koji je, očito, bio pet godina stariji od njih samih, iako nitko ne bi rekao da je razlika između njega i Siriusa tolika, jer je Sirius izgledao dosta zrelo za svoje godine.

''Hej, stari!'' reče Sirius prebacivši ruku prijateljski preko čovjekova ramena. ''Moji frendovi ovdje,'' tu pokaže na Remusa i Jamesa, ''i ja smo se pitali ima li ovdje kakav kućni vilenjak ili nešto slično da počisti naš odjeljak jer je jednome tipu tamo pozlilo i... pa znaš već kako to ide...''

''Pa, ako je netko bolestan, treba obavijestiti osoblje...''

''Pa zato smo i došli do tebe, što ne?'' prekine ga Sirius. ''Ali nije on bolestan. Samo mu je malo bilo zlo od vožnje vlakom. Sada mu je opet dobro, što se baš i ne bi moglo reći za odjeljak.''

''Pa, ako je tako, onda ću poslati nekoga da to provjeri. U kojem ste vi odjeljku?'' upita ovaj drugi.

''23/A. Dva vagona dalje od ovoga,'' odgovori mu Sirius.

''Doći ću tamo za jedno deset minuta, kada nađem nekoga da to sredi,'' reče dječak i udalji se.

''Ali 23/A nije naš odjeljak,'' reče James nakon što se onaj dovoljno udaljio da ih više nije mogao čuti.

''Točno,'' odgovori mu Sirius. ''Ali je od starog Snapea.''

James shvati kamo Sirius cilja i naceri se.

''Nego, imaš li je?'' upita Remus.

Sirius otvori šaku koju je do tada držao čvrsto stisnutu da bi otkrio malu, plavo-brončanu značku, sa ugraviranim velikim slovom 'P'.

''Izvrsno,'' Remus će.

Sada se svi zajedno zapute prema sljedećem vagonu, zastajući između toga i onog prethodnog. Sirius od ispod svoje pelerine izvadi Jamesov plašt te se svi troje njime zaogrnu i učas nestanu.

Sada su se polako kretali prema odjeljku 23/A. Kada su mu došli nadomak, Remus pažljivo natakne značku prefekta na svoju Hogwartsku pelerinu i izvuče se od ispod plašta. Ovo inače ne bi radio, ali onaj tip je bio zbilja grozan i zaslužio je prikladnu kaznu.

Remus se isprsi te nadmoćno uđe u Snapeov odjeljak. Tamo su se uz Snapea nalazili i još neki dječaci, svi u nekom pogledu odbojni.

''Sad ste se odjednom smirili, kad ste vidjeli mene da dolazim, ha?'' obrati im se Remus, što je mogao ozbiljnijim glasom. ''Što? Sada niste više tako kočoperni kao što ste bili kada ste se vrzmali po tuđim odjeljcima?''

''Kojim tuđim odjeljcima?'' upita jedan od njih, pomalo debeljuškast.

''Dobro vi znate po kojim odjeljcima! Nemojte si sada raditi još gore! Odmah u prefektski vagon na razgovor.''

''Ali...'' javi se onaj mršavi otprije.

'' Odmah!'' Remus će ljutito.

Svi se dignu i krenu prema vratima osim Snapea koji je ostao sjediti, ali kada mu Remus dobaci jedan oštar pogled i on ustane, promotrivši dobro Remusa dok je prolazio pored njega, kao da nešto sumnja. Remus se preplaši da će ga prepoznati, ali to brzo prikrije.

Tada i on izađe i otkrije da svi još stoje na hodniku. ''A što sada čekate? Da ne mislite možda da ću vas ja pratiti do tamo? Samo vi idite, lijepo, polako. I ne skrećite s puta. Gledam vas,'' reče im.

Snape i ostali se zapute prema prednjem dijelu vlaka, a Remus da znak Siriusu i Jamesu koji brže-bolje stupe u odjeljak 23/A.

Sirius je umirao od smijeha. Tako se smijao da nije mogao doći niti do riječi.

''Što mu je?'' upita Remus.

James slegne ramenima gledajući u svoga novoga prijatelja.

''Trebao si... ha, ha, ha... trebao si...'' Sirius jedva protisne kroza smijeh.

''Što sam trebao?'' upita Remus pomalo namršteno.

''Trebao si vidjeti svoje lice,'' Sirius će brišući suze iz očiju. ''Ne skrećite s puta!'' opet će on oponašajući Remusa, a onda opet prasne u smijeh.

James samo zakoluta očima prema Remusu. ''Pusti ga,'' dobaci mu u prolazu.

James i Remus uđu u odjeljak te stanu vaditi potrebne stvari iz ruksaka. Za par im se minuta pridruži i Sirius koji je još uvijek bio sav crven u licu, suznih očiju.

''Gdje je Snape sjedio?'' upita James Remusa.

Remus samo pokaže rukom na određeno mjesto i stane dalje proučavati upute na buhoprašku. Kada je shvatio kako djeluje, počne ga na brzinu sipati na pelerine u kovčezima svojih budućih suučenika.

James i Sirius su za to vrijeme bili zabavljeni sa pripremanjem osvete samome Snapeu. Pažljivo su otvorili vrećicu sa smrdobombicama i izvadivši ih tri, počeli ih polako odšarafljivati. Čepove su na njih samo nataknuli, tek tako da spriječe izlazak dima prije nego što je trebalo.

''Vraćaju se,'' Remus će pomalo uspaničeno dok je stavljao prašak na zadnju pelerinu, ugledavši Snapea i ostale kako se približavaju niz hodnik susjednog vagona.

Sirius i James na brzinu, ali ipak što su pažljivije mogli, polože smrdobombice na mjesto gdje je sjedio Snape. Imali su sreću da su sva sjedala u odjeljku bila pretrpana različitim limenkama soka od bundeve i papira od slatkiša tako da je bila mala vjerojatnost da će netko primijetiti smrdobombice. Onda se brže-bolje sakriju pod plašt i izjure iz odjeljka, ali ne krenu opet prema svome, nego ostanu u blizini da bi gledali što se zbiva.

Snapeova grupa se ljutito vraćala. ''Netko radi budale od nas!'' ljutio se Snape. ''A da znate da mi je onaj 'prefekt' izgledao poznato. Kao da sam ga već negdje vidio!''

Remus tiho opsuje sebi u bradu. Grupa dječaka uđe u odjeljak. Nastavili su raspravljati o prijašnjem događaju. Po njihovim riječima, otišli su do odjeljka za prefekte, gdje su ih svi prvo čudno gledali, a kada su pokušali objasniti što se dogodilo, samo su im se svi smijali. Po njihovom je mišljenju bilo nečuveno što ih je netko uspio tako nasamariti i velika sramota. Po mišljenju Remusa, Jamesa i Siriusa, bio je to trenutak za pamćenje.

A onda se to dogodilo. Snape, koji je cijelo to vrijeme nemirno koračao po odjeljku, napokon je sjeo na svoje mjesto. U roku od par sekundi čuo se gadan prasak, a od ispod Snapeove stražnjice počeo je izlaziti dim.

''Remus!'' podsjeti James prijatelja koji se bio zagledao u odjeljak.

''Ajme, da,'' Remus će, pružajući ruku sa štapićem prema ključanici vrata i magično ih zatvarajući.

Remus, Sirius i James su čuli zgađene uzvike iz unutrašnjosti odjeljka. Snape i ostali su se sigurno gušili. Jedan od njih pokuša otvoriti vrata da izađe van, ali ne uspije. Digne se i onaj debeli, ali niti on ne probije Remusovu čaroliju. Sirius, Remus i James si daju pet. Snape je sada ustao sa svoga mjesta, tako da je netko od tamo prisutnih pogledao u njegovo sjedalo, mogao je lijepo vidjeti zgnječene smrdobombice. Ali stvar je bila u tome što su svi samo gledali u vrata i pokušavali ih otvoriti, a kada im se Snape približio, brzo su se odmakli od njega, očito misleći da bi ovaj mogao dobiti novi poriv.

Trojka pod plaštem se svom silom trudila zadržati smijeh, iako su im oči već bile pune suza.

A onda se javila još veća nevolja, barem za one koji su se nalazili u odjeljku. Hodnikom se počeo približavati onaj prefekt od kojega je Sirius 'posudio' značku, sa još par ljudi. Kada su došli do odjeljka 23/A, stali su, i zapanjeno buljili u sada već skoro potpuno bijelu prostoriju. Kada su ih dječaci unutra vidjeli, počeli su gotovo manično udarati po vratima odjeljka.

James, Sirius i Remus sada se više nisu mogli suzdržavati. Prasnuli su u smijeh i praktički pali s nogu. Ali suzdržavanje smijeha sada više nije bilo niti potrebno zato jer su iz svih drugih odjeljaka nahrupili drugi učenici i uzbuđeno žamorili gledajući što se zbiva, a kada se to pomiješalo sa bukom koju su proizvodili prefekti i Snapeovi kompanjoni, dobio se pravi kaos.

Kada su prefekti napokon shvatili da neće vrata otvoriti normalnim putem, i bacili na njih protuurok, Snapeovi frendovi su istrčali van kao da ih goni sam zmaj.

''Tko je ovo napravio?'' ljutito će jedan od prefekta. ''Ovo je nečuveno! Nikada, u povijesti Hogwartsa...''

''Jesam ja kriv što ga je on usred vožnje morao pred svima ispustiti?'' ljutito će sada i jedan od onih koji su zapeli u odjeljku, pokazujući na Snapea.

''Što?'' Snape će. ''Nisam ja ništa ispustio. Sjeo sam na svoje mjesto i stvar se samo počela dimiti.''

''Kakva stvar? O čemu ti pričaš?'' upita prefekt.

''Hej, našli smo ovo na sjedalu,'' reče onaj pokradeni prefekt, donoseći u ruci smrdobombice. Sirius, Remus i James se prestanu smijati.

''Tko je ovo napravio?'' upita onaj koji je do tada ispitivao Snapea. ''Tko je ovo napravio?'' Tišina. ''Dobro, kada se nitko neće javiti, ovo će morati na istragu.''

Trojka pod plaštem odahne.

''A ti ćeš, mladiću, sutra na večer imati kaznu,'' obrati se Snapeu. ''Zato jer nisi pazio gdje sjedaš,'' nadoda kada je spazio da Snape otvara usta u svoju obranu. Prefekti se tada okrenu i odu, ostavivši samo jednoga od njih da pazi na daljnje prijestupe.

James, Sirius i Remus opet prasnu u smijeh, a Siriusu se učini da je Snape pogledao u njihovu smjeru. Gurne laktom Jamesa, koji gurne Remusa, pa onda svi odjednom umuknu.

Snape se okrene i krene opet prema svome odjeljku, ali bi se moglo reći da se sjetio od kuda zna onog Ravenclawskog prefekta.