Prva stvar, hvala Shell the Forest fairy za komentar, to mi puno znači! Druga stvar, zbilja sam rekla da ću staviti još ako dobijem makar i jedan komentar, a sada sam ga dobila, pa eto... I želim još komentara za sljedeće poglavlje!! ;)
2. svibnja, 1718.
Pub Hangman's Boots bio je pun ljudi. Čovjek normalna opsega jedva se mogao progurati kroz svu tu vrevu, a da mu nešto usput ne nestane, ili da se s nekim dobrano ne sudari. Vesela je glazba probijala svoj put kroz veo dima koji je stvarao slabu vidljivost u prostoriji.
Ljudi koji su zalazili ovdje bili su mahom radnici, lutalice, razbojnici i pijanci. Ljudi u krpama teturali su od stola do stola zavodeći gradske kurve. Tu nikada nisi mogao vidjeti nekoga pristojnog, uglađenog. Vjerojatno su se zato svi i okrenuli kada su se jednu večer otvorila vrata i u pub je ušao neki mladić.
Bio je obučen u skupo crno odijelo, sa smećkasto-bijelom košuljom koja je imala volane oko vrata. Na nogama je imao velike crne čizme. Crna mu je kosa do ispod ramena bila svezana u rep na zatiljku. I bio je privlačan. Čovjek ga nikada ne bi povezao sa dječakom koji je nekoć davno pokušavao u pijanom stanju uhvatiti vrapca. Samo bi, kada bi pogledao u duboke, gotovo crne oči, vidio sličnost. Jer to je ipak bila ista osoba.
Jack Sheldon je zastao na dovratku, promatrajući prostoriju u cjelini. Uskoro su svi shvatili da je ušla neka čudna spodoba. Prestala je svirati glazba i ljudi su utihnuli.
Jack se spusti niz dvije stepenice koje su odvajale vrata od ostatka puba i krene prema određenom stolu. Pratila ga je takva tišina da se čulo udaranje njegovih čizama u drvo dok je hodao. Sjedne i, kao da nije uopće svjestan pomutnje koju je izazvao, okrene se prema šanku.
''Bocu ruma, molim vas,'' dovikne, a onda se okrene čovjeku koji je sjedio s druge strane drvena stola.
Buka se polako opet počinje razbuktavati. Glazba opet zasvira.
''Kao da vide duha, ne,'' upita Jack čovjeka nasuprot sebe.
Bio je to William Turner, zvani Bill. Samo odrasla verzija. Nije se puno promijenio, samo su mu crte lica poprimile muževniji oblik.
''I nisu daleko,'' odvrati Bill. ''Djeluješ nekako potišteno.''
''Mda…'' neodređeno će Jack. ''Dosadno mi je. Ovo izrađivanje karata nije tako zanimljivo kao što sam mislio da će biti. Puno vremena ni za što.''
Konobarica donese bocu ruma. Jack ispije gutljaj.
''Treba mi malo pustolovine,'' ustvrdi.
''Uvijek si bio nerealan. Ne znam što još hoćeš. Imaš ogromnu kuću samo za sebe, dobro plaćeni posao, besplatna putovanja. Tko bi htio više?''
''Da ti pravo kažem, u zadnje vrijeme posao i ne ide baš najbolje,'' odvrati Jack. ''Dosta sam se zadužio da bih započeo nove projekte na svoju ruku. A projekti se baš i nisu isplatili. Nego…'' Jack se približi svome prijatelju. ''Jesi li ikada razmišljao o piratstvu?''
Bill je izgledao zbunjeno. ''Jack… siguran sam da Susan ne bi željela… Ma od kud ti sad ta ideja?''
''Palo mi je na pamet,'' reče Jack otpivši gutljaj ruma i gledavši oko sebe. ''Zgodan mali bar…'' prokomentira.
''Aha, Jack, jesi li ti to ozbiljan?''
Jack je bio u svome elementu. ''Čuo sam da se na Karibima zgrče puno novca piratstvom. Samo nabavimo neki brod sa novcem od prodaje moje kuće, unajmimo posadu i na putu smo,'' otpije još ruma. ''A onda smo na konju. Bogatit ćemo se, piti, uživati. Moći ćemo ići gdje god želimo. Cijeli će svijet biti naš.''
''Ne znam…'' još se uvijek dvoumio Bill. Što ću reći Susan? Ne mogu je samo tako ostaviti ovdje. I Will. Jack, ja imam dijete. To nije samo tako.''
''Reci Susan da si dobio posao u trgovačkoj mornarici. Da ćeš ploviti Karibima. Malom Willu i njoj će biti bolje tako. Moći će si priuštiti novi, bolji život od zlata koje preuzmemo.''
''Ti si zbilja ozbiljan,'' reče Bill. Ovoga puta to nije bilo pitanje, već tvrdnja. ''I sve si već isplanirao.''
''Hej,'' obrati mu se Jack, raširivši ruke. ''Pa ja sam Jack Sparrow,'' reče, aludirajući na nadimak koji mu je dao sam Bill.
''Jack Sparrow uistinu,'' ironično će Bill. ''Ako sve tvoje avanture budu kao ta potjera za vrapcem, radije ne bih u tome sudjelovao.''
''Hej, vrijeđaš me,'' reče Jack, namjestivši bolni izraz lica. ''Jesam li ti ikada dao razlog da mi ne vjeruješ?''
''Evo nas opet,'' prokomentira Bill.
Jack se na to nije obazirao. ''Samo želim brod. I blago. Puno blaga.''
''Puno blaga, je li,'' javi se odjednom netko iza Jacka. ''Mislim da znam baš ono što tražiš.''
Jack se okrene, namrštivši se. Pogleda u čovjeka koji im se obratio. Bio je star, i izgledao je kao da je cijeli život proveo na moru.
''Cortezovo blago,'' reče starac hrapavim glasom.
''Nikad čuo,'' odvrati Jack.
''I mislio sam. Ipak si ti još samo klinac.''
Jack ga uvrijeđeno pogleda. ''O čemu god da se radi, nema uopće šanse da to ne bih pronašao. A ako to ipak ne bih pronašao, značilo bi da to što bih tražio niti ne postoji,'' prkosno će Jack.
Bill zakoluta očima. ''Dobro, stari, i ovako i onako mi se čini da ćemo čuti priču o tom blagu pa bi bilo bolje da počneš,'' obrati se starcu.
''Cortezovo blago,'' otpočne starac, ''je izgubljeno. Za sve one koji ne znaju gdje je, barem.''
Bill je pozorno slušao, podbočivši laktove na stol i ispreplevši prste na rukama. Jack se igrao čepom boce ruma.
''Kada je Cortez pokoravao domoroce,'' nastavi čovjek, ''nije prezao ni od čega da bi se dočepao zlata. Njegove su vojske pobile na tisuće domorodačkog stanovništva. Bio je nevjerojatno pohlepan, i uvijek je žudio za nečim više. I zato su domorodački bogovi stavili na njegovo zlato kletvu. Četiristo je identičnih novčića doneseno Cortezu kao otkupnina. Cortez nije znao za kletvu. Ubio je ljude koji su donijeli zlato i otplovio s njime. Nije znao da će svaki smrtnik koji ukloni makar i jedan zlatnik iz toga kovčega biti zauvijek kažnjen.''
''I gdje se sad nalazi taj kovčeg,'' upita Jack, još se uvijek igrajući čepom.
''Zakopan na Otoku mrtvih. Mogu ga pronaći samo oni koji već znaju gdje je, kao što sam rekao.''
Jack se podigne od stola. Ostavi tri šilinga na njemu i okrene se Billu.
''Budi spreman sutra u jedanaest u jutro. Čekaj me u luci, napravi onako kako sam rekao.'' Okrene se starcu. ''Naći ću vaše blago. A onda više neće biti izgubljeno.''
I s tim se riječima uputi prema vratima puba i nestane u mračnoj ulici.